Izlaz na Jadran

Ildikó Lovas (1967.) pripadnica je mađarske manjine, rođena
u Subotici i piše na mađarskom jeziku. Objavljuje od 1987. godine i tekstovi su
joj zastupljeni u brojnim časopisima i antologijama. Objavila je tri zbirke
priča i novela (Tintarnica, 1994.; Druga priča, 1995.; Via del Corso, 2001.) te
tri romana – Gola u priči 2000., Izlaz na Jadran – James Bond u Bačkoj, 2001. i
posljednji iz 2007. Španjolska nevjesta, a nagrađena je i brojnim nagradama. Radi i djeluje u Subotici, ali su joj područje djelovanja i
utjecaj puno širi. Hrvatski mediji pozorno prate rad ove autorice čijem je
djelu posvećen i temat u časopisu Quorum (2008.)

 

O knjizi
„Prvi dio naslova romana Izlaz na Jadran upućuje na izreku
poznatog vojvođanskog mađarskog pisca Otta Tolnaija prema kojem se mađarski
pisci u Vojvodini razlikuju od onih u Mađarskoj po tome što imaju more. No, u
vrijeme pisanja ovog romana (2001.) nisu imali više ni to. Roman se sastoji od
mnoštva mozaika, u kojima spisateljica na svoj način traži odgovor na misao
jednog drugog mađarskog pisca iz Rumunjske Árona Tamásija, o tome da smo svi na
svijetu zbog toga da bismo negdje u njemu bili kod kuće.

Prisjećajući se događaja iz
vlastitog života, života svojih roditelja/rodbine kao i svoje šire okoline,
Ildikó Lovas opisuje i nama dobro znano vrijeme socijalizma … dobivamo uvid u
prilike za vrijeme raspada Jugoslavije i u rat koji je uslijedio, ali s one
strane ‘bojišnice’, kao i događaje nakon rata. Spisateljica postavlja pitanje
osobne odgovornosti za nešto što je učinjeno i u njezino ime, a da ona nije
htjela niti je sudjelovala u tome, kao i pitanje identiteta.

Govoreći o pitanjima mađarske
nacionalne manjine autorica progovara o tome koliko čovjek može utjecati na
svoju sudbinu, može li birati svoje mjesto u svijetu, svoj identitet? U tom se
propitkivanju i mi možemo naći, jer nismo li svi mi u neku ruku i na neki način
manjina koja se u drugom kontekstu ili drugoj situaciji suočava s problemima
manjine i većine?
Franciska Ćurković-Major

 

Ildikó Lovas rođena je 1967. u Subotici. Nakon završene
gimnazije studirala je mađarski jezik i književnost na Sveučilištu u Novom
Sadu. Diplomirala je 1991., nakon čega radi na Novosadskoj televiziji i u
dnevnom listu Magyar Szó. Od 1998. glavna je urednica časopisa Üzenet. Prvu
zbirku pripovjedaka Kalamáris (Tintarnica) objavila je izdavačka kuća Forum u
Novom Sadu 1994. i za nju je dobila nagradu „Szirmai Irodalmi Díj“. Drugu
zbirku iz 1995. pod naslovom A másik történet (Druga priča) objavila je 2000.
Slijedi roman Meztelenül a történetben (Gola u priči). Za zbirku pripovjedaka
Via del Corso, objavljenu u Budimpešti 2001., dobila je nagradu
„Bodrogvári-díj“, a za roman Kijárat az Adriára – James Bond Bácskában (Izlaz
na Jadran – James Bond u Bačkoj), objavljen 2005., nagradu „Bezerédy-díj“.
Posljednji roman Spanyol menyasszony (Španjolska nevjesta) objavljen je 2007.
Neke njezine pripovijetke objavljene su u antologijama koje predstavljaju
suvremenu mađarsku prozu na srpskom, slovenskom i talijanskom jeziku, a zbirka
pripovjedaka Via del Corso izašla je i samostalno na srpskom jeziku. Godine
2005. dobila je nagradu „Sziveri János Díj“. Prevodi sa srpskog i hrvatskog
jezika.