Interview: Boris Kanazir, novinar Radio Sove

Y generacija: „Katica
za sve“ na Radio Sovi, otkud sklonost prema radijskom novinarstvu?

Zapravo,
sasvim slučajno. U sedmom i osmom razredu osnovne škole uređivao sam školske
novine i maštao o tome da jednog dana postanem novinar Novoga lista. U
međuvremenu sam jedno ljeto čak i odradio u gradskoj redakciji riječkog
dnevnika i to je bio moj prvi susret s „pravim“ novinarstvom. Razmišljao sam i
o radu na televiziji, radio na internetskom portalu, a na radio nikad nisam ni
pomislio, dok nisam čuo da Radio Rijeka i Sveučilište pokreću radijski program.
Tada, prije malo više od tri godine, prvi put sam se sreo s radijem i nisam ni
slutio da ću ga zavoljeti i ne željeti ga zamijeniti ni za novine, ni za
televiziju. A internet mi je, kao i radio – realnost, svakodnevica.

Y generacija: Oduzima
li ti rad na radiju puno vremena i kako ga uskladiš sa studentskim obvezama?

Da,
kao i sve čemu se čovjek posveti i želi raditi dobro koliko može, rad na radiju
oduzima puno vremena. Sve se može raditi onako, površno i brzo, naizgled organizirano
i kvalitetno,  ali to nije to, nije fora.
Slušatelji često nisu svjesni truda koji je uložen u svaku rečenicu koju čuju –
za minutu priloga prosječno se radi sat vremena, a kad je nešto napravljeno u
fušu, to itekako primijete. Kako usklađujem? Pa, u početku je bilo teško, a
sada je lakše. Navikao sam se i na rad na radiju, neprospavane noći,
procjenjujem zahtjevnost obaveza na fakultetu i to je to.

Y generacija: Studiraš
hrvatski jezik i filozofiju, vidiš li sebe i nakon studija u toj branši?

Iskreno?
Baš i ne. Ali znamo kakva nam je situacija sa zapošljavanjem, tako da ne smijem
biti previše izbirljiv. Ima još do kraja studija, ozbiljnije ću o svemu
razmišljati kad za to dođe vrijeme.

Y generacija: Koje
emisije uređuješ na Radio Sovi?

Od
Sovinih početaka bavim se kulturom. Nekada je to bila kazališna emisija Daske i
maske i vremenom je evoluirala u Kulturaljku koja pokriva sve što se može
ubrojiti u kulturu. Uređujem emisije u kojima se govori o psihologijskim temama
na pristupačan način, a realiziramo ih u suradnji s Udrugom studenata
psihologije Psirius i Sveučilišnim savjetovališnim centrom. Za kraj ono što je
meni najbolje, a mnogima mrsko – urednik sam informativnog programa. Do prije
mjesec-dva redovito sam bio i dnevni urednik vijesti, ali zbog drugih obaveza
morao sam taj dio posla prepustiti kolegama. Informativni program je nekako
najuzbudljiviji. Nosi puno stresa, nervoze, ali to što sve mora biti na
vrijeme, kratko, jasno – ima i dozu izazova koji se, kad dobro obaviš posao,
pretvara u zadovoljstvo.

Y generacija: Imaš
li neki hobi, kako provodiš slobodno vrijeme?

Što
je to slobodno vrijeme? Hehe, šalim se. Nemam baš puno slobodnog vremena. Otkad
mi je rad na radiju, odnosno bavljenje novinarstvom općenito, preraslo iz
hobija u nešto više, zapravo i nemam hobi. Slobodno vrijeme najčešće koristim
za odmor i ljenčarenje, volim popiti piće s prijateljima, a ono što me stvarno
opušta je more: barka, ribolov, jedrenje… Znači, uvijek u akciji!

Y generacija: Planovi
za budućnost?

O
željama i snovima je lako govoriti, o planovima malo teže. Kad me netko pita
što radim za tjedan dana, u to i to vrijeme – odgovaram da nemam pojma jer
planiram doslovno iz dana u dan. Tako je to kad se daš u novinarstvo. Stvarno
ne znam, dugoročno – nadam se da ću završiti fakultet, to bi trebalo biti za
otprilike godinu dana, ako sve bude po planu. A ostalo će se već posložiti i
planirat ću, po dobrom starom običaju, u zadnji čas!