Y: Gdje si trenutačno
pozicionirana?
TiNka:
Vancouver, Kanada.
Y: Kada si i kako počela putovati?
TiNka:
Tijekom fakulteta sam otkrila raznorazne udruge koje su financirale putovanja
uz pomoć Europske unije. Odeš na neku konferenciju ili radionicu i usput
istražiš zemlju u kojoj nikada nisi bio. A oni ti pokriju troškove smještaja,
hrane i puta. Nakon toga sam počela putovati i istraživati u solo aranžmanu.
Y: Putuješ li solo ili ekipno?
TiNka:
U početku se nekako poklopilo da sam uvijek putovala ekipno. Ili ekipica s faksa
ili grupica bliskih frendova. Nedavno sam otkrila čari solo putovanja i
shvatila da mi jako odgovaraju. Kada se riješiš strahova od nepoznatog i
shvatiš da si sam samcat, ali da ti to omogućava veliku slobodu i tjera te da
drukčije razmišljaš, postane super.
Y:
Što je sve potrebno za jedno putovanje? Koliko traju pripreme? Financije?
TiNka:
Pa ja nekako sve to skupa doživljavam poprilično spontano. Mislim da je najkompliciraniji
dio donijeti konkretnu odluku i bukirati let. Na zadnjih par «većih» putovanja
sam krenula bez silnih, detaljnih guglanja i Lonely planeta. I ispostavilo se
da mi takva vrsta skitnje još više odgovara. Smjestiš se u prvi hostelčić, izađeš
van bez mape i plana i kreneš u istraživanje. Vjerojatno time riskiraš
propustiti neke «bitne» stvari, ali prilaziš ljudima na cesti koji ti daju „hintove“
i naposljetku pohvataš sve što si trebao pohvatati. Nema tu neke lude pripreme.
S vremenom naučiš pakirati osnovne stvari i izbjegavaš nositi gomilu robe i
milijun predmeta koji ti nisu neophodni. Financije su razlog zbog kojih većina
ljudi koji žele putovati, najčešće i ne putuju u mjeri koja bi ih veselila. Ja
sam se disciplinirala u tom pogledu i kada odlučim negdje otputovati, spremna sam
živjeti na jednom obroku dnevno ako treba.
Žrtvujem se određeno vrijeme, radim, radim, radim. I onda se nagradim.
Y: Koliko dugo ostaješ na jednom
mjestu?
TiNka:
Ne volim planirati unaprijed. Zato izbjegavam bukirati ikakvu vrstu strogo
definiranih aktivnosti i aranžmane u kojima je sve detaljno u minutu
isplanirano. Bez obzira što na taj način možda možeš uštedjeti koju kunu, volim
imati slobodu i samostalno odlučivati gdje ću, kad ću, s kim ću i kako ću. Neki
put se silno veseliš određenoj destinaciji, planiraš ostati tamo 10 dana, a već
prvi shvatiš da ti vibra ne paše i da bi htio dalje. A u nekim drugim
situacijama, sasvim slučajno završiš u nekom gradiću i zaljubiš se u sve što te
okružuje.
Y: Gdje si sve bila do sada?
TiNka:
Do sada sam imala priliku posjetiti 24 zemlje. Laos me oduševio, pogotovo
mjestašce Don Det koje se nalazi na jugu Mekong rijeke u sklopu 4000 Islands.
New York je grad koji ima posebnu energiju i ljudi doista ne pretjeruju kada ga
toliko hvale. Island je nešto definitivno drukčije. Vulkani, gejziri, slapovi i
lijepi ljudi koji pričaju divnim jezikom. Slatka surferska selašca na jugu
Portugala su isto vrijedna posjeta. Danska Kristijanija poznatija i kao
«Slobodni grad» je nešto što ćeš rijetko naći u drugim državama. Angkor Wat u
Kambodži – najveći religijski spomenik na svijetu…. Jao, ima toliko divnih
stvari na ovom svijetu.
Y: Cilj tvojih putovanja je?
TiNka:
Nema tu nekog konkretnog cilja. Osjećaj koji imam nakon što se vratim s nekog
putovanja je ono što me tjera da ubrzo opet napunim naprtnjaču. A taj osjećaj
je teško opisati. Nove spoznaje, inspiracija, ljudi koji ti svojim pričama
promjene život, gomilu novih informacija koje putem upiješ, upoznavanje samog
sebe…
Y:
Kamo te vodi iduće putovanje?
TiNka: Za par dana letim u Puerto Rico, a nakon toga slijedi
Costa Rica. Nemam konkretan plan, ali voljela bih krenuti južno i posjetiti
Panamu, Kolumbiju, Ecuador, Peru, Boliviju, Čile i Argentinu.
Y:
Sigurno imaš puno lijepih, ali i koju negativnu priča s putovanja. Podijeli
koju s nama.
TiNka:
Tajland je zemlja u kojoj će te prije ili kasnije netko pokušati zeznuti oko
nečega. Bilo da se radilo o naplati tuk-tuk vožnje ili noćnim busevima u kojima
su krađe najnormalnija stvar. Gušt je biti spontan, vrckast i opušten. Ali uvijek
treba biti svjestan činjenice da nemaju svi ljudi dobre namjere i da to što se
ti trudiš igrati fer i biti pristojan prema svima, ne znači da će se i drugi
tako ponašati prema tebi.
Y:
Što bi poručila mladima koji žele putovati, ali ne mogu financijski ili se
jednostavno boje odvažiti na tako nešto?
TiNka:
Poručila bih im da se odvaže, spakiraju kofere i krenu u istraživanje. Neće
požaliti. A i činjenica je da smo svi različiti i neki jednostavno vole znati
unaprijed točno gdje će spavati, gdje će jesti, što će raditi i kako će to sve
izgledati. Neki više vole iznenađenja i spontanost. Kako god okreneš, isplati
se probati. A «ne mogu financijski» – mislim da svatko može, ako mu je to
dovoljno bitno i ako je spreman potruditi se i žrtvovati kako bi to naposljetku
mogao ostvariti.
Y: Planiraš li se vratiti u
Hrvatsku? Koliko uopće boraviš doma?
TiNka:
Vjerojatno ću nakon Južne Amerike svratiti doma, pozdraviti drage ljude i
vidjeti je li se što promijenilo dok me nije bilo. Imam osjećaj da neću dugo
tamo i ostati. Ima toliko predivnih destinacija koje još nisam imala prilike
posjetiti. Veselim se istraživanju.
TiNkina putovanja i
dogodovštine možete pratiti na https://www.facebook.com/kalajzictinka.
Podijeli na društvenim mrežama