Y: Prije svega, kako je uopće došlo
do odluke o tvom studiranju u Budimpešti, i zašto baš Budimpešta?
Silvija: Primarno
mi se svidjela ideja studija u inozemstvu i akademskog napredovanja. Vidjela
sam to kao priliku za zanimljiva i korisna iskustva te stjecanje inozemne
diplome. Velika olakotna okolnost prijavljivanja na CEU je ta što su programi i
procesi prijave ne samo jednostavni i pristupačni nego su u pravilu vezani uz
izdašno stipendiranje. Gotovo svatko tko bude primljen na CEU uživa i neki oblik
financijske potpore. Drugi bitan faktor kod razmatranja i vaganja ostalih sveučilišnih
opcija ticao se uporabe engleskog jezika kao službenog. U usporedbi s drugim
europskim sveučilištima, to je olakotna okolnost, jer se ne mora učiti posebno
jezik države u kojoj studiraš.
Y: Što točno studiraš?
Silvija: Završavam
prvu godinu dvogodišnjeg diplomskog studija moderne komparativne povijesti
(Historical Studies), a moje uže usmjerenje i interes trenutno leži na području
komunističke propagande i rane kinematografije poslijeratne Jugoslavije.
Y:Kako si se snašla u gradu na
samom početku?
Silvija: Budući
da sam zajedno s prijateljima došla nešto ranije zbog potrage za stanom, imali
smo vremena istraživati grad i prije formalnog početka predavanja, a i na CEU
su prvi tjedni isplanirani upravo u tu svrhu, za olakšavanje orijentacije kako
na fakultetu, tako i općenito, u novom gradu. Veći problem po dolasku ticao se
rješavanja birokracije, prikupljanja svih potrebnih materijala i dokumenata kod sređivanja dozvole
za boravak.
Y: Usporedba studentskog života
Rijeke i Budimpešte? Sličnosti i razlike?
Silvija: Iako
osobno nemam iskustvo života u studentskom domu, budući da moj financijski
paket nije uključio i smještaj, odmah po dolasku u grad provela sam ondje
nekoliko noći jer se sobe tijekom ljetne sezone izdaju kao hotelske, po
prihvatljivim cijenama. Po vlastitoj procjeni, oni su u znatno boljem stanju i nude
mnogo više sadržaja od domova s kojima sam se upoznala u Rijeci i Zagrebu. Ovdje studenti iz doma
uživaju privilegije besplatne teretane, saune, bazena, bara, sportskih terena,
a i smještaj im je financijski pokriven. U vezi s drugim važnim aspektom
studentskog života, prehranom, cijene namirnica slične su kao i u Hrvatskoj, a
za pojedine, koliko sam zamijetila, još i niže. Na fakultetu postoje dvije
menze, i ponuđeni su meniji za nisku cijenu, iako je to i dalje s 20-ak kn po
obroku iznad prosjeka hrvatskih menza gdje se može dobiti meni za 10-ak kuna. No,
osim menza unutar prostora CEU-a, jeftine ponude mogu se naći u velikom broju
zalogajnica u centru grada i u okolici fakulteta.
Po
pitanju noćnog života i koncerata, Budimpešta nudi neusporedivo više nego Rijeka,
pa i studenti imaju više izbora za razonodu. Grad je inače poznat po klubovima šire
poznatima kao „ruin pubs“, koji su najčešće smješteni u podrumima i imaju karakterističnu
atmosferu.
Y: Opiši nam ukratko jedan tvoj
uobičajeni studentski dan u Budimpešti?
Silvija: Sve
ovisi o rasporedu predavanja, koja uglavnom nisu održavana jako rano, ali zato
katkad mogu biti razbacana na cijeli dan, pa se pauze utroše na zajednički
ručak, kavu, boravak u parku ili knjižnici. Nakon predavanja, pod uvjetom da ne
pobjegne svatko svojoj kući manično čitati i učiti, društvo se povremeno skupi
i organizira odlazak na piće ili „movie night“.
Y: Kolege, profesori, predavanja?
Silvija: Prva
stvar koju se može zamijetiti je da se osjeća etnički diverzitet i
internacionalna atmosfera na svakom koraku. Studenti, kao i profesori, stižu odasvud,
što svako upoznavanje čini zanimljivim. Kasnije i takve okolnosti postaju
sasvim normalne.
Teško
je dati opći stav o tome jesu li profesori pretežno zahtjevni ili tolerantni, ali
predanost radu se zahtijeva bez iznimke. U pravilu su profesori bogatog
akademskog iskustva, pristupačni i zainteresirani za rad sa studentom, a radnu
sredinu čine stimulirajućom.
Jedno
od upečatljivijih akademskih iskustava bilo je odsustvo klasičnog tipa provjere
znanja na koji sam ranije, kroz obrazovanje u Hrvatskoj, bila naviknuta. Kao
zamjena za ispite ili kolokvije, studenti su suočeni s pisanjem recenzija ili
kritika na tekstove i članke koji se obrađuju i diskutiraju na predavanjima,
kao jedan od elemenata za zadovoljenje uvjeta i konačno formiranje ocjene u što
najčešće spadaju i power point prezentacije ili vođenje diskusije. Naravno, i
ovdje je student prvenstveno obvezan na prisutnost i aktivnost na predavanjima,
a glavni faktor za evaluaciju rada studenta je završni rad/seminar za svaki
kolegij, uz primjerice, strane jezike kao iznimku za koje je nužan ispit. Takav
je bio raspored za jesenski i zimski semestar, dok je proljetni više-manje
slobodan u svrhu istraživanja za diplomski rad, koji je ovdje ipak u većoj
mjeri primarni projekt cijelog studiranja.
Y: Imaš li slobodnog vremena i kako
ga koristiš?
Silvija: Prije
dolaska u Budimpeštu oslanjala sam se na informacije o tome kako će me dočekati
tempo koji neće dozvoljavati ni kap relaksacije. Jednogodišnjim je studentima
program, razumljivo, znatno intenzivniji i stresniji, a kod nas „dvogodišnjaka“
slobodnog vremena se ipak lakše nađe. Osim poznate klasike trošenja slobodnog
vremena u noćnim izlascima, na večerama ili kavama s prijateljima ili odlascima
u kino, često se to slobodno vrijeme utopi u nepotrebnoj panici, ili dobitnoj
kombinaciji u većine studenata – spavanju i sindromu prokrastinacije.
Y: Troškovi studentskog života ?
Može li se pristojno živjeti?
Silvija: Na
hranjenje vani se potroši više nego u hrvatskim studentskim menzama, ali i to
je svejedno prihvatljivo. Što se tiče troškova prijevoza, mjesečna karta s
popustom za studente dolazi oko 100-ak kuna, ali vrijedi za sve tipove prijevoza
(metro, bus, vlak) i za sve dijelove grada, no ja sam bila u zahvalnoj poziciji
da sam pronašla stan u neposrednoj blizini fakulteta pa mi mjesečna karta
uglavnom nije bila potrebna. Što se troškova stanarine tiče, u pravilu se mogu
naći i povoljni stanovi s povoljnim režijama, sve zajedno može izaći oko 150
eura. Za potrebe kopiranja materijala za predavanja koristi se studentska
iskaznica koja na temelju postojećih kredita dozvoljava korištenje usluga. Na
kraju svega, ako se ostaje unutar svojih granica, može se izgurati.
Y: Neki tvoji budući planovi?
Silvija:
Evo, baš se spremam u dućan.
Podijeli na društvenim mrežama