Izbjeglice vlastitog srca

Svaka
natuknica, međutim, ne znači i ovjekovječenje, već više želja da se istraži ili
analizira određeno stanje. Pročeprkaš si po srcu. Ne doslovno po onom fizičkom
dijelu, jer malo je tko od nas uistinu i kardiolog, već propitkuješ
najskrovitije zakutke svoga bića.

Najprije
otkriješ da nijedno srce nije nalik drugom. Gotovo su istovjetna, no teško
uspostavljaju međusobno razumljivu komunikaciju. Je li u njima zakucano  babilonsko prokletstvo? Jezik koji više ne shvaćamo
u razgovorima? Pa zbog toga naš sentiment prebacujemo na kakvu zapuštenu i
napuštenu životinjicu, mačku ili psa, žohara, miša, pauka, stonogu, glistu, damo
mu utočište, čavrljamo s njim, čini nam se da ono postaje smisao života.

 

U
slučaju da ne upali terapija s ljubimcem, neki se od nas odluče otputovati,
pobjeći zbog nejasno artikuliranih potreba. Nije baš skroz precizno, ali za
potrebe ovog teksta nazovimo to potragom za emocionalnom rejuvenizacijom.

 

Znate,
upravo je raspisan natječaj za odlazak na Mars. Karta u jednom smjeru. Ne
zajebavam se. Do dvijetisućeineke, relativno brzo (2023!), neki će to možda i
doživjeti, gore će na Crveni planet se spustiti par robota koji će bit ondje sa
zadaćom da ozeleni, tojest teraformira, jednu oazu gdje će biti moguće živjeti.
Ne ekskluzivno čudovištima Marsa već ljudima, prvim kolonizatorima. Može se
otić ondje s partnerom pa se razmožavati, ali nije uvjet i nije homofobno
zamišljena zajednica. Dakle, isključivost je na Marsu isključena. Ne može se
gore uselit kerumizam kao ideologija. Baš fora.

 

Ali,
jebiga, nemoguće je ostavit, složit ćete se, na Zemlji baš sve političke i
elementarne nepogode. Za svaki kraj naše planete vrijedi, gdjegod je ljudska
vrsta nazočna, a to će se, vrlo je predvidljivo poznavajući našu civilizaciju,
proširiti stoga i na svemir, da će se udio pesimista i onih drugih s
pozitivnijim predznakom podijeliti na, kao i uvijek, dva različita tabora.
Jedni će oplest po, štajaznam, tangu (za koji prepostavljam da je strastven i
tužan) dok će drugi hopsat po, onorecimo, taktu potresujke (nekako me to fura
na udribrigunaveselje sindrom).

A
možda takve razlikovnosti neće biti uopće važne jer će gravitacija te
naseljenike tjelesno toliko izmijeniti da će nalikovati kakvoj karikaturi od
čovjeka, poput onih kipova šta bulje prema pučini na Uskršnjem otoku, imat će
trbuhe u ofsajdu, noseve dugačke i ogromne (falit će zraka, hoću reći kisika,
pa će se i njihovi sinusi malko prilagoditi tom manjku), super kratke noge
nespretne za predviđene pokrete pa će jednostavno biti prinuđeni sjediti i niš
ne radit.

 

Centar,
tj trg će biti organiziran oko marketa koji će prodavati čokoladice Mars i
kafića. Oni na periferiji te kolonije će bit na najviše pet minuta hoda od
mjesta druženja, pa je za prepostaviti da im neće trebat npr kakvo dubokogazno
prijevozno sredstvo s gumama na široki profil već će to svladavat vlastonožno.

Iako
organizatori, zasad samo portala mars-one.com,
misije obećavaju izvlačenje energije na solarne panele pa se ni bih začudio da
tim humanoidima nakon nekog vremena dosadi paradirati te posegnu za blagodatima
tehničkih dostignuća i krenu na socijalizaciju, odnosno povremena postrojavanja,
upravo u kakvim samoobnovljivim energijskim vozilima marke Artuditu.

Jer
tamo će se organizirati, osim tradicionalnog pripetavanja u tancanju, i
onoštajaznam nogometne fešte pa ko ima duže noge pobjeđuje. Znači rezultat bi
mogao najčešće ispadati pomirljivih 1:1, 4:4, ili ako su osobito loši golmani,
evo kao naprimjer Piatov, 14:14.

Poslije
se utkamice idu tuširati, ali samo sonično, budući da vode, kao kemijskog
elementa još neko vrijeme neće biti u obilnijim količinama, jer će valjati
pričekati stoljeće do dva najviše da se ondje stvore uvjeti za mokre kumuluse.
Nakon suhog tuša ide se, a di drugdje negoli, u kafanu. Pije se viski od
pumidora, zamota se list-dva špinata, jer samo oni najvještiji imigranti su
uspjeli u svojoj ušnoj šupljini prošvercati sjeme indijsko-dinarske konoplje
pažljivo zamotane u alu-foliju te je pažljivo u kupaoni zalijevaju – možete si
samo zamisliti čime – ne bi li narastao u onom crvenom pijesku do pristojnih
par centimetara a za osušit ih na površini ćelavog planeta ionako ne bi trebao
predstavljati problem, popuši se, razmjeni nekoliko kurtoaznih rečenica na
svakakvim jezicima, pa se uz zvuke Elvisa polako počinju razilaziti svojim
nastambama.

Koje
uključuju TV s lokalnim programom vremenske prognoze, anticiklona će se
zadržati još neko vrijeme iznad nas.

Svako
jutro jedno jaje. Ako su uzeli kokoši sa sobom. U slučaju da ne popiju gulaš.
Slijedi uobičajena tjelovježba koju vodi ta-chi majstor iz Tirane: zavrtiš se
oko sebe, pozdraviš sunce, iako u sebi prizivaš kao mantru ‘ih, da mi se sad okupat u ljetnom pljusku,
pa zakašljat po asmatičarsku, nasuho, dok ne zaboli utroba kad se aktiviraju
svi oni mišići za koji nisi nit znao da ih imaš, da te obasja kakva munja, ali
ne i da te sprži na mjestu jer takve su prijetnje ostale tamo dolje di stoluje
ratoborni bog, malo tek pretraši, da ispratiš pogledom kako bujica čisti sve
pred sobom, a najviše zamrljane ulice od masnoće, balkone s cvijećem’
(svaka domaćica je nekako prokrijumčarila najdražu sadnicu u, recimo, sendviču
za put), i na koncu, skupiš svoju prostirku, zamotaš je u tuljac, pa na radno
mjesto. Prati se pažljivo vremenska prognoza. Napeto je. Anticiklona izgleda
ipak ne popušta.

Ovi
vještiji s rukama rade marsovske frizure na falusni oblik. Shvaćate, tamo se
gore sve smanjuje pa se to reflektira na podsvijesne, kako frustracije tako i
na, želje.

Skočit
će se još malo kasnije u biblioteku, uvijek jedna te ista knjižarka osuđujući
će vas odmjeravati strogim policijskim okom bez obzira čitate li trenutno
George RR Martina, Arthura Clarkea, ili Dostojevskog. Kao da je radila u
Gebelsovom uredu, dovraga!

S
mučnim osjećajem grižnje savjesti kako ste i opet nešto pogrešno napravili
poželjet ćete otić nazad na posvađanu i prenapučenu Zemlju. Ali jebiga,
izbjegli ste odovud iz upravo navedenih razloga te potpisali ugovor na
‘zauvijek’. Ko brak, jebote. Samo što se s čitavim Marsom nemo’š razvest!

Ako
vam ovo zvuči primamljivo, molit ću lijepo, ispunite formular pa mi pišite
ozgora. Ful me zanima.