Izgubljeni u prijevodu

Znali smo to i
puno ranije. Ali vijest je postala zvanična 16. travnja 2016., kada pjevač
dobiva priliku da bude učitelj gost u jednoj Katoličkoj osnovnoj školi,
što njegov sav prevodilački biblijski opus (priznali to ili ne) čini službeno
(crkveno) priznatim.  Pedagošku atmosferu
i odgojno-obrazovne poruke sa vesele učiteljske mlade mise prenijele su gotovo
sve domaće novinske i televizijske kuće.

Već na samom
početku bilo je jasno da će biti vrlo edukativno,
jer uvodni dio nastavnog sata otvara pjesma „Bojna Čavoglave“ – krcata kršćanskim vrijednostima i poučnim biblijskim motivima. Taman primjereno
djeci 13 -16 godina.

Osim što su
imali priliku ponovo utvrditi gradivo o starom
hrvatskom pozdravu, te dodatno osvijestiti biblijsko poglavlje 23. (pravosuđe i ljudska prava) gdje dragi Bog u tijeku
Domovinskog rata svoju sudbenu vlast prenosi na pripadnike jedne hrvatske bojne,
mogli su osjetiti i, koliko sam uspio povezati impresije organizatora – zadivljujuću duhovnu i moralnu snagu
teksta, glazbe i aranžmana.

Pošto nemam
nekog osobitog sluha ni muzičkog dara, ne mogu dokučiti sve nebeske atribute
ove pjesme koja je djeci stavljena u uho kao glazbena hostija. Ali ono što sam
posve siguran je to da teološku dimenziju ove vjerske nastave komplicira biblijski prepjev u kojemu Thompson
citira Svetog Iliju koji se ozbiljno prijeti Srbima:

 „Slušajte
sad poruku od Svetog Ilije: Nećete u Čavoglave, niste ni prije!“

Obzirom da sam
nastavu iz vjeronauka pohađao još u vrijeme socijalizma, kada je drug Tito
striktno vodio računa da se velečasni drže samo svoje struke, pouzdano znam da
to nisu Ilijine riječi – što je očiti znak da je Thompson, poznati glazbeno-duhovni
tumač Svetog pisma, nešto krivo preveo, svojevoljno dodao, ubacio.  No Crkva u Hrvata, jednako je očito, ne nalazi
za potrebnim da ukaže na taj biblijski falsifikat, nego ga, suprotno
očekivanjima, uvodi u duhovnu školsku glazbenu lektiru.

Takva vrsta metodičke
devijacije mojem profesionalnom oku sokolovu nije mogla promaći neopaženo. No,
odgojen da nemam predrasude prema ljudima, uvažavam mogućnost da je Marko,
prema vlastitom priznanju, ušao dublje u
bit duhovnosti i vjere. To je jedino i moguće, jer na površini nema ništa
što bi moglo ići u njegovu korist. A to dublje može biti jedino negdje u izvornom
biblijskom tekstu, čije su se istine izgubile u prijevodu.

Na tu me
kritičku misao navodi jedan poprilično sadržajan članak, koji, u želji da shvatim
konture ovog problema, pronalazim srećom u Glasu Koncila:  

Rijetko tko čitajući Bibliju ima na umu
da je to samo prijevod, a ne izvorni tekst, jer smo se u međuvremenu toliko
priviknuli na prijevode. A Biblija je napisana na hebrejskom, aramejskom i
grčkom jeziku. Svaki jezik ima svoje vlastite mogućnosti izražavanja, pa je
prijevod uvijek kompromis. Iako se govori o uspjelim prijevodima, postoje
zapravo samo loši i manje loši prijevodi. Veći dio Staroga zavjeta pisan je u
obliku poezije (Psalmi), a poeziju je nemoguće prevesti, nju se može samo
prepjevati. A to može samo vrstan pjesnik, koji još k tomu savršeno vlada
jezikom s kojega i jezikom na koji prevodi. Starozavjetna mudrosna literatura
puna je mudrih izreka koje se temelje na drevnoj mudrosti ili pak sadrže
uspjelu igru riječi, koju nedovoljno upućen prevoditelj neće ni prepoznati.
Neki opet izrazi mogu imati višestruko značenje. Tako je sv. Jeronim hebrejski
glagol qaran pogrešno preveo u smislu pojave »rogova« na Mojsijevu licu (Izl
34, 29), umjesto njegova stvarnog značenja »zračiti« ili »blistati«. Unatoč
svemu, prijevodi su prijeko potrebni, jer samo rijetki Bibliju mogu čitati u
izvorniku.

Iz ovoga teksta,
mora se priznat, može se dosta toga zaključno posložiti, samo mali problem stvara
mi ova posljednja rečenica. Ne znam hebrejski, ni aramejski, ni grčki, pa ne
mogu znati: čita li Thompson autentični biblijski tekst u izvorniku?…Još gore
je to što izgleda ne znaju ni svi velečasni Crkve u Hrvata koji pjevuše njegove
pjesmice…Ni časne, ni biskupi, ni sam kardinal Bozanić…Možda je to i razlog
zašto nitko od njih ne želi stati pred Boga i reći  – drag mi je Thompson, ali draža mi je istina.

No, vas sigurno
zanima je li netko na kraju sata dobio jedinicu?… Ravnatelj škole, mjesni
biskup…ili barem ministar obrazovanja?

Naravno da
nije. Ovo je bila samo prigodna nastava – nešto slično kao neka duhovna pokazna
vježba, da nas više ništa ne može
iznenaditi. Svi učenici otišli su svojim kućama, ojačani vjerom i obogaćeni
novim duhovnim znanjima. A Thompson
je saopćio novinarima samo opisnu ocjenu: Atmosfera
je bila odlična! Nikada nisam nastupao pred ovako obrazovanom publikom.