“Statistika je kao
bikini: pokazuje sve, a sakriva najvažnije” (Aaron E. Levenstein)
Kvantitativna sociološka
istraživanja, uz standardne faze istraživanja opisane u metodološkim
priručnicima, nezaobilazno obuhvaćaju i jednu intimniju fazu koja se opire
udžbeničkom diskursu. Moment u kojemu se nalazimo sami suočeni s kompjutorskim
zaslonom na kojemu su podaci koje trebamo aktom znanstvenoistraživačke magije
prevesti u – rezultate. Moment u kojemu i najveće istraživačko samopouzdanje
zatreperi pred uvijek prisutnom mogućnošću da se podaci krenu opirati našoj
intenciji. A imperativ rezultata ostaje.
U kvalitativnim sociološkim
istraživanjima osjećaj neizvjesnosti je kroničan. Na svakom koraku odluke,
odluke, odluke. Jesu li moje odluke dobre? Jesu moje odluke opravdane? Kako ću
ih obraniti? Je li moja interpretacija suvisla? Je li dovoljno utemeljena? Je
li perspektiva dobra? Gdje povući crtu? Kada je rad dovršen?
Iz podataka uvijek se može
dobiti – nešto. U ovom slučaju, iz procesa obrade podataka proizišle su grafike
koje bilježe figure nastale u programskim sučeljima različitih softvera kojima
se sociolozi koriste u kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima. Društvena
istraživanja pružaju nam prostor za interpretaciju kao prostor slobode.
Stavljaju naš karakter na kušnju. Jesmo li pošteni? Jesmo li odgovorni? Jesmo
li lijeni? Preopterećeni? Zlonamjerni? Tašti? Samouvjereni? Jesmo li dovoljno
uporni? Jesmo li rekli nešto novo, zanimljivo?
Ulaz na izložbu je slobodan!
Podijeli na društvenim mrežama