Izložbom GO HOME obilježeno 25 godina od odlaska jedinica JNA iz Rijeke

Kako je naglasio autor izložbe Dragan Ogurlić, ona
prikazuje dramatične trenutke koje su snimili fotoreporteri Novog lista i
večernjeg lista, prije odlaska jedinica JNA iz Rijeke nakon dugog razdoblja
pregovaranja, što javnog, a što u sjeni. Riječ je o periodu od srpnja  do
prosinca 1991.  Dogovorom postignutim s JNA o mirnom  odlasku, Rijeka
je uspjela izbjeći ono što na žalost nisu uspjeli mnogi drugi gradovi u
Hrvatskoj, a to je razaranje koje je prijetilo s kopna, mora i iz zraka.
 To je bilo važno za riječke postrojbe Hrvatske vojske koje su se mogle
posvetiti obrani domovine na ličkom bojištu. Rijeka je nakon svega izašla kao
pobjednik i kao grad koji je mogao pružati vojnu, materijalnu i logističku
potporu ostatku Hrvatske.

Ondašnji
predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Rijeka i predsjednik Kriznog štaba
Slavko Linić je kazao kako možemo biti ponosni na ono što smo onda radili i na
ljude koji su zajedno s Kriznim štabom odlučivali  o sudbini Općine
Rijeka. Nitko nije radio srcem, nego glavom. Primorsko-goranska policija prva
je organizirala postrojbe i načinu obrane, očekujući ratna vremena. Istovremeno
civilne strukture su se organizirali kroz Krizni štab. Imali smo odlične
strukture u civilnoj zaštiti, vatrogascima, teritorijalnoj obrani, a važna je
bila i dobra suradnja sa Centrom za obavještavanje, policijskom upravom i
lučkom kapetaniji. Predsjednik Kriznog štaba Hrvatske Valentić i Štab Hrvatske
vojske odlučili su da ne napadamo vojarne  da oružje koje se nalazi u
vojarnama nije vrijedno ljudskih života i uništavanja i tada je na scenu stupio
civilni sektor i započeo pregovore o mirnom odlasku ozloglašene  JNA iz
Rijeke. Imali smo i sreću da je tada partner u pregovorima bio general kojemu
nije bio cilj uništavanje. Valja naglasiti da smo oružje teritorijalne obrane
zadržali i njime se naoružali.

Veliku ulogu su dali Marino Jakominić i Josip Kukuljan. Odlaskom JNA građani
su se mogli okrenuti pomoći našim brigadama na bojištima, svima koji su se
žrtvovali za slobodu, primili smo ogroman broj izbjeglica i prognanika i
pokazali veliko srce. Naša uloga je bila da znamo kako slušati naredbe i čuvati
ljudske živote.
 
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je kazao kako danas 25 godina nakon
odlaska zadnjih jedinica 13. korpusa JNA iz Rijeke treba glasno ponoviti da je
u počecima rata malo  trebalo da Rijeka  bude potpuno razorena. 
Industrija koju smo imali i puno industrijskih postrojenja, i  činjenicu
da se  brojna  neprijateljska vojska nalazila u samome gradu 
mogli su dovesti upravo do takve katastrofe. 
 
Izložba koju
smo nazvali GO HOME  po istoimenoj riječkoj antiratnoj pjesmi, kroz
fotografije, dokumente i spotove, govori o tim danima kada je cijela Rijeka
doslovce bila na nogama.  Riječani su bez imalo oklijevanja pružili snažan
otpor bilo kakvim pokušajima i prijetnjama JNA. „Bedem Ljubavi“ organizira
demonstracije ispred komande 13. korpusa JNA. Stvaraju se temelji naših slavnih
brigada 111. i 128. Traži se puštanje naše djece iz sastava okupatorske vojske,
traži se njihov odlazak iz Rijeke. Akcije pritiska na JNA postaju  sve
organiziranije. Blokiraju se vojarne. Otvaraju se i uređuju skloništa. Vrećama
pijeska i oplatama štite se škole, vrtići, zdravstvene ustanove, 
spomenici kulture. Na svim strateški važnijim prometnicama i punktovima spremne
su blokade. Izvlači se oružje iz skladišta na Podhumu, u Dragi, iz vojarne na
Trsatu. Riječke tvornice popravljaju i proizvode vozila i naoružanje za potrebe
naših brigada. 
  

Istovremeno, u Rijeku stižu kolone prognanika i izbjeglica. Crveni križ,
Civilna zaštita i građani Rijeke organiziraju prihvat i organiziraju život
u, preko noći podignutom izbjegličkom kampu “Lovorka
Kukanić”. I konačno, bez oružanoga sukoba, 10. prosinca 1991. godine,
nakon potpisanoga sporazuma s Kriznim štabom  uz sudjelovanje predstavnika
hrvatske Vlade i međunarodnih promatrača, 13. korpus JNA napustio Rijeku. 

Prošla su 
dakle dva i pol desetljeća od odlaska JNA iz Rijeke i mnogo je onih koji su
pridonijeli da Rijeka tada sačuva svoje vrijednosti.  Od  Kriznoga
štaba, Štaba Teritorijalne obrane, kriznih štabova mjesnih zajednica, Odreda
narodne zaštite, Stožera civilne zaštite, riječkih saborskih zastupnika, tijela
i svećenika Katoličke crkve te drugih crkava, do mnogih institucija, udruženja,
pojedinaca. Rijeka je sačuvana ne samo za nas već za sve kojima je u narednim
krvavim godinama Domovinskoga rata morala i mogla pomagati. I zato je to velika
riječka pobjeda.  Svima njima danas još jednom zahvaljujemo kao što
zahvaljujemo i hrvatskim braniteljima koji su na bojišnicama širom Hrvatske
sačuvali i obranili našu slobodu i neovisnost.