Moje se poznavanje jazza uglavnom svodi na kontakte koje imam i održavam s lokalnim muzičarima iste provenijencije. Malo još preko toga u kolekciji čuvam, a ponekad s velikim guštom i slušam, ploče Milesa Davisa, Cheta Bakera i razne kompilacije kojima je bio cilj popularizacija žanra. U želji da proširim znanja svojedobno sam kupio i mini enciklopediju Jamesa Lincolna Colliera, “The Making of jazz”, u kojoj autor skromno smatra da jazz ‘možda nije dovoljno univerzalan i ne nudi dovoljno sadržaja da bi se mogao nazvati umjetnošću’, ali svakako spada u one čimbenike koji utječu na emotivno ustrojstvo onih koji ga obožavaju.
Radi se o ogromnom naslijeđu starom gotovo stotinu godina otkad su se počele objavljivati i prve snimke na čvrstim nosačima zvuka, stoga nije jednostavno u čitkom obliku sažeti sabrana djela jazza i predstaviti ih kroz samu jedno izdanje. No, za sve postoje i iznimke. Naime, riječki izdavač Ex Libris, ujedno i antikvarijat na
Rivi Boduli, nedavno je objavio sjajan naslov pod nazivom “Jazz Beat – o utjecaju jazza na djela beat generacije i obratno”, i to u izboru i prijevodu Voje Šindolića.
Beat generacija se pojavljuje s autorima Williamom Borroughsom i Jackom Kerouacom iza drugog svjetskog rata, a sam fenomen se počeo širiti glasno kada se ta književna forma preselila s istočne na zapadnu obalu SAD-a, u zaljev San Francisca, gdje su se od 1957. godine počele održavati književne jazz večeri. U jazz klubu The Cellar, pjesnici Kenneth Roxroth i Lawrence Ferlighetti recitirali su svoju poeziju uz pratnju The Cellar Jazz Quinteta, a kako su večeri bile izuzetno posjećene uskoro se pojavila na tržištu i ploča The Poetry Readings in the Cellar, prva u nizu.
Uskoro su i ostali pjesnici i džezeri ujedinili snage i nastavili sličnim putem, od Charlieja Parkera, Dalea Hillaryja, Alana Neila, a svima je bilo zajednička sklonost improviziranju i sloboda u izričaju, ukratko pobuna protiv ustaljenih komercijalnih i unaprijed zadanih muzičkih i pjesničkih formi. Tek je kasnije generacija beatnika poput Allana Ginsberga, Timothyja Learyja, Alana Wattsa, Jerryja Rubina spojila svoju poetiku s rokenrolom, utječući na rad Beatlesa, Stonesa i kompletnu scenu San Francisca, Grateful Dead, Jefferson Airplane, Quicksilver Messenger Service, Big Brother and the holding Company. I mnogi drugi glazbenici su u djelima beatnika pronašli cijeli bunar za vlastita nadahnuća, sasvim svejedno jesu li su bili rokeri ili džezeri.
Vojo Šindolić je dubrovački autor, kao vrlo mlad preuzima uredništvo jedinog jugoslavenskog časopisa za
rock muziku Džuboks, od 1976. do 1979., a njegovo najpoznatije pisano djelo je Sredozemna medvjedica, objavljena 1987. u bibliofilskom izdanju. Poeziju su mu objavili u Rusiji, Italiji, Njemačkoj, Japanu, Americi, a također je stekao i počasno članstvo u Američkoj akademiji umjetnosti i književnosti.
U ovo je izdanje Šindolić uključio prijevode pjesnika različitih tematika i stila, kao i popratne tekstove o jazz glazbenicima. Prvi dio knjige sadrži teorijske tekstove o suodnosu i međusobnom utjecaju, dok se u drugom dijelu, obimnijem, nalazi izbor najznačajnijih pjesnika Beat generacije, poredanih kronološki. Treći je dio nazvan ‘Prilozi’, koji sadrži uzbudljive Kerouacove eseje ‘Osnove spontane proze’ kao i ‘Shvaćanje i tehnika za suvremenu prozu’, te nekoliko njegovih haiku zapisa. Kako i sam autor kaže u uvodniku, jer je družio i nastupao s beatnicima, itekako je kompetentan u izradi ovog vrijednog naslova, ali isto tako napominje da je ovaj izbor u knjizi obojen vlastitim zanimanjem, sklonostima i prevoditeljskim mogućnostima.
“Jazz Beat” sadrži, osim prijevoda poezije, i odlične arhivske CB fotografije muzičara i pjesnika. Sasvim je svejedno jeste li poklonik jazza i beatnika, knjiga je pisana pitko i razumljivo, kao da istodobno čitate Murakamija i na repeatu slušate Davisovu Well you Needn’t.
Podijeli na društvenim mrežama