Nije to bila nevjerojatna
buka, ma jok, više je nedjeljna tišina pripomogla da se električna gitara čuje
kilometar daleko. Nedugo, međutim, zatim s prozora je nestalo zvuka. Nasmiješio
sam se tome i pretpostavio kako je roditelj i istodobno vlasnik stana imao
diktatorskih ovlasti ondje. Žmirkavih očiju pred još uvijek blještavim suncem
odmahnuo sam glavom suosjećajući s nesuđenim Jimmyjem. No, samo koji dan
kasnije upoznao sam dotičnog svirača. Zdravo,
ja sam Pigi, predstavio se simpatični oćalinko. Drago mi je, uzvratio sam. Gle,
taman sam okupio bend, probe su nam tu u skloništu, biš došao možda čut nas,
neš odsvirat?, pitao je. Ali pa ja
jedva da nešto nabadam po gitari, daleko ispod minimalca potrebnog za ulaz u
bend, nesigurno sam objasnio. Nema
veze, dođi! Imam nekog klinca na bubnjevima, brat od Tonija iz Adriatika,
veli mi. Ajde?!, kažem s respektom. I
tako, stvarno se nacrtam na zakazanoj lokaciji, ukopčam falšog Strata u
pojačalo, drndam akorde, Piggy usput nešto i pjeva, ali baš ništa ne razumijem,
a to sam pripisao manjkavosti razglasa u onom stiješnjenom prostoru. Nakon sat
vremena zaključim da mi ipak nije tamo mjesto pa se pozdravim s društvom koje
je Piggy imenovao s Deborah. Nikad ga nisam pitao jel to možda zbog one sjajne
pjesme od Marca Bolana. Bend je egzistirao neko vrijeme i konačno evoluirao
početkom devedesetih u The Stuff.
Piggy je tvrdoglavo opstao u
igri bez obzira na teške uvjete koji su mu nailazili putem. I nije bilo
uzaludno! 1993.godine pulski su entuzijasti, Branimir Slijepčević i Željko
Herceg, organizirali nastupni Art&Music Festival, a prvonagrađeni izvođač
dobiva pravo na objavu debitantskog albuma i to u okviru najprestižnijeg
domaćeg nakladnika, Croatia Records. Punokrvni rokenrol, od kojeg čegrtuše
sklupčane u nekoj teksaškoj vododerini love šturu i grizu sve oko sebe, s
riječkim potpisom, odnosi nagradu i The Stuff postaju pravim klupskim
iznenađenjem. Ipak, na album naziva Majmuni
iz sjene, je valjalo pričekati do 1995., a razloge zbog čega se to dogodilo
potražit ćete na stranicama Žmirićeve knjige, Riječke rock himne.
Kako buljenje u strop i
tapšanje po ramenu nisu Piggyjeve primarne osobine, nakon niza promjena
članstva, nastavlja intenzivno nastupanje i objavljivanje novih materijala, a
onda se događa najvažnija stvar – u bend, 2011.godine, uvodi svog sina Denija.
Momak je dakako rastao u zdravim, motivirajućim okolnostima, pa kad je posegnuo
za tatinim Telecasterom, Piggy nije susprezao svoje oduševljenje, potičući
Denija da ga rokenrol zgrabi do krajnjih granica i posve obuzme.
I, znate kako vele – pazite
što poželite, jer moglo bi se ostvariti! Nekoliko godina kasnije, učenik je
preuzeo mjesto i status učitelja, a netko iz uže obitelji Kasapović je izabrao
i novo ime za bend, pri čemu je Deni preuzeo na sebe ulogu pjevača i gitariste
u grupi odlučnog naziva, One Possible Option. Umjesto da obijaju pragove
domaćih klubova koji se nevoljko upuštaju u angažiranje novih imena, One
Possible Option se okreću inozemnom tržištu, koristeći pritom, kao i mnogi
drugi iz mlađih generacija, engleski jezik. I, zaista, ondje, u bespućima
velikih mogućnosti uspijevaju skrenuti na sebe pažnju svojim beskompromisnim
izričajem. Naravno, ne radi se o stelarnim dimenzijama uspjeha vidljivim s
Marsa, no ipak je riječ o odličnoj platformi koja bi se u bliskoj budućnosti
mogla itekako osnažiti i realizirati. Hoće li Piggy izdržati nova iskušenja u
koja ga stavlja jabuka s njegova stabla? Nastavci, vjerujem, tek slijede…
Podijeli na društvenim mrežama