Junaci i tragičari riječkog sportskog vikenda

Istina Alen Dedić ime je koje je među riječkim navijačkim pukom ovoga vikenda izgovoreno daleko najviše puta. Samo nekoliko dana prije debija iz snova ovog 26-godišnjaka iz Velike Kladuše tijekom prijateljskog dvoboja protiv njegova dojučerašnjeg kluba „Krajišnik“ čulo se i ovo „Božo vodi ga nazad doma kojeg si nam ovo balvana uvalio“ (Božo je donedavni skaut Rijeke Matijević koji sada vodi ovog BIH drugoligaša).

Od balvana do junaka u samo
nekoliko dana…. Balvan je sada „Deda“ svi ga vole svima je duhovit… što bi reklo Hladno pivo…. Trener Alen Horvat „imao je nos“ i svome imenjaku na dan utakmice
priopćio da počinje u Osijeku. Ovaj mu je znao uzvratiti. Zagrljaj nakon
pogotka govorio je sve. Istini za volju bilo je više junaka
osiječke priče. Antonini Čulina kreator riječke igre ima zasluge za najmanje
pedeset posto Dedićeva prvijenca, Robert Lisjak zaustavio je sve i sva (osim
jedne lopte Ljubojevića), hrabri kapetan Čagalj, ma junaci su svi, bod je velik
kao Učka, a najveći ukupni plus je borbenost, zalaganje, htijenje i beskrajna
trka riječkih nogometnih mladića koji zaslužuju barem pristojno punu Kantridu
(čitaj 5.000 ljudi) kada u subotu dođe Lučko.No ne zavaravam se, biti će
standardnih 1.500 do 2.000 ljudi.

Neko jutro ispijajući kavu u „klupskom“ na
Kantridi lijepo sam zamoljen od jedne mlade dame da Hokiju (treneru Alenu
Horvatu) dam šansu i da ga ne krenem odmah napadati. Rekao sam Gogi tada, a
podijeliti ću to i sa Vama ovdje – naravno da će rezultat biti mjerilo, vidjet
ćemo nakon petog kola. Prvi mačići nisu bili za bacanje u vodu, naprotiv.

Već su mi neki riječki
sportski djelatnici prigovarali da previše hvalim klub skokova u vodu. Učiniti
ću to i ovoga puta. Naime na zagrebačkoj Šalati četverostrukim seniorskim
prvakom Hrvatske postao je za sada jedini član KSV „Primorje 2010“ Šime Perić.
Iskusni Zadranin doveden je u Rijeku i kao trener a već i zbog ovih rezultata
trebalo bi pružiti šansu i ovom novom sportu u našem gradu da se razmaše.
Šimine šanse za aktivnim sudjelovanjem na OI u Londonu jesu male ali postoje,
ako se tamo i nađe možda netko shvati svu vrijednost ovog atraktivnog sporta.

Priča vikenda svakako je Dino
Marcan. Dvadesetogodišnji riječki tenisač ovog trenutka 499 igrač svijeta. Kada
je prije dvije godine osvojio juniorski Roland Garros u paru s Marinom
Draganjom nitko to u Hrvatskoj nije pretjerano doživio. Dino je u nedjelju
nešto iza 14.30 ostvario rezultat karijere. Pobijedio je prvog nositelja
kvalifikacija Talijana Simonea Bolellija 119. igrača svijeta. Iako je u trećem
setu vodio sa 5:2 slavio je sa 7:6 prepustivši Talijanu tek jedan poen. Za
ulazak u glavni ždrijeb u ponedjeljak poslijepodne čekao ga je još jedan
Talijan Gianluca Naso. Niti protiv njega Dino nije favorit, ali ako znate da je
jedna od njegovih tetovaža „Sam protiv svih“ jasno Vam je da se neće predati.
„Znaš da sa mnom ništa ne ide lako“ rekao je Dino koji je prije nekoliko dana
osvojio prvi futures turnir u karijeri pa je ovaj rezultat samo potvrda dobre
forme i dobrog rada. Hrvatski mediji skloni senzacionalizmu odmah su objavili
kako nema trenera…. ima li ga Roger Federer…ili da li ga je imao cijelim
tijekom karijere. Nadajmo se da ovo nije privremeni bljesak i da će Dino dalje
napredovati jer je neosporno veliki talent.

Za kraj i dvije tužne priče.
Kako drugačije opisati ono što se u dalekoj Kini moglo vidjeti negdje oko 3
sata i 30 minuta ujutro ovoga ponedjeljka. Na startu kvalifikacija na 100
metara leđno, izgledala je grozno, napuhano, plivala je još gore ako se to
uopće moglo zvati plivanjem. Ostvarila je 31. vrijeme a 16 najbržih išlo je u
polufinale pa se postavlja pitanje zašto je uopće išla u Šangaj, ili zašto je
dovedena u Primorje, jer u ovom stanju pojačanje sigurno nije. Niti njezin
klupski kolega Dominik Straga nije se proslavio, no to se od njega pretjerano
nije niti očekivalo. Na 200 metara slobodno bio je 34. a oni koji su ga kao i
Sanju odabrali za taj dalek put mogli bi jednom za promjenu položiti račune
zašto je tome tako.

Ponoviti ću ono kako ja
doživljavam sport i što smatram ispravnim mjerilom sporta. Ova dva posljednje
spomenuta primjera nisu rezultati vrijedni ničega. Sanja i Dominik mogli su se
ostati kupati na Kantridi. Jeftinije bi bilo.