Kako je Let 3 spasio doček

Bio je to dobar znak za
godinu koju je naš Gradonačelnik najavio još gorom. Potvrdu za tezu iz naslova
dobio sam još rano poslijepodne kada je jedan djed Korzom šetao unuka i
objašnjavao mu „Ovo je pozornica za OMAĐIJAJ ME“….

Letovci su ovu prigodu
odabrali za premijerno izvođenje prvoga singla sa nadolazećega albuma, a
obzirom da je Rijeka još uvijek na listi čekanja za Kiklopa, reakcija publike
bila je neočekivano dobra i krajnje pozitivna. Zasluge za to bez sumnje ima i
outfit moćne riječke gomilice koji je bio gotovo jednak onome u spotu, pet
„klonova“ Predsjednice Vlade čije ime na ovome mjestu neću spominjati da Vam ne
ureknem godinu, nasmijalo je i raspoložilo sve nazočne u hladnoj riječkoj
novogodišnjoj noći, a po slobodnoj procjeni bilo ih je oko deset tisuća.

 

Šteta, velika šteta što je
My Buddy Moose morao otvoriti koncertno-glazbeni dio dočeka. Sjajan riječki
bend koji ubire sjajne kritike za posljednji album i radi na novome materijalu,
ima bez sumnje puno više poklonika od onih oko tisuću koliko ih je bilo na
Korzu u 21.44 kada je priča započela. U 57 minutnom nastupu svirački
besprijekorno odrađenih nije postignuta reakcija publike kakva je možda i
potrebna za Silvestrovo. Jasno je da netko uvijek mora biti prvi, i da je to uvijek
nezahvalan zadatak. Istina je i da MBM u svom opusu nemaju previše živahnih,
plesnih pjesama, pa je i reakcija publike bila zapravo primjerena.

 

Titulu lakoglazbenog
zavodnika pokušao je i vjerujem uspio opravdati Splićanin sa riječkom adresom Neno
Belan koji je oslovivši publiku u nekoliko navrata sa „Dragi sugrađani“
potvrdio da Rijeku smatra svojim domom i mjestom osobne sreće. Kako drugačije
tumačiti činjenicu da je prvu pjesmu u 2011. najavio riječima „Za najljepšu
ženu na svijetu… za Rijeku“…nije tu bilo niti malo dodvoravanja, to je iskreno
i realno promišljanje čovjeka koji je već godinama u Rijeci pronašao kreativni
mir…

 

Olja Dešić, Vedran Križan i
Leo Rumora odnosno Fiumens, solidno su uz par „iskakanja iz kolosijeka“ nizali
uspješnice koje ne blijede već više od trideset godina, a šlag na torti bio je
Belanov dugogodišnji prijatelj i suradnik Jakša Kriletić Jordes koji je saksofonskim
dionicama dodatno oplemenio velik dio pjesama. 
Belan je probudio dio publike, istina uz dosta muke, ali napokon se
dogodilo „mrdanje“. Kada su oko 22.47 krenuli sa svirkom, na Korzu je bilo oko
6.000 ljudi i atmosfera je rasla iz minute u minutu. Simbolično ili ne,
posljednje što smo čuli u prošloj godini bio je „Space Twist“, koji je u
svemirski međuprostor zauvijek pospremio 2010. koju mnogi od nas neće baš
pamtiti po dobru. Posljednja „laganica“ u Belanovu nizu bila je „Ponoćna zvona“
posvećena glazbenikovoj nikad prežaljenoj ljubavi, pjesma koja je trebala
predstavljati zatišje pred buru koja je ovoga puta imala ime LET 3.

I onda kada su svi očekivali
„prašenje“ od prve do posljednje sekunde Letovci šokiraju sve premijernim
riječkim izvođenjem još jedne pjesme iz s pravom hvaljenoga „Kiklopa“….

Sve su riječi suvišne, to je
trebalo doživjeti… Dovoljno je samo napisati HVALA.

 

Nakon premijera uslijedili
su provjereni hitovi, od Vjernog psa, preko Profesora Jakova,  Drame, a na novogodišnju noć najviše
oduševljenja očekivano su izazvale Riječke pičke (za koje je Prlja rekao kako
su razmišljali da ih ne sviraju u Rijeci), Sivi Soko, Ero s onoga svijeta i
slične „pjesmice“ za veselje širokih narodnih masa.

Korzo je bilo pristojno puno,
a skakanje divljanje i pjevanje iz sveg glasa nije se stišavalo niti trenutka.
Nekolicina najspretnijih uspjela se popeti i na pozornicu, nakon čega su
zaštitari „hrabrom intervencijom u omjeru tri na jedan“ rješavali „incidentne“
situacije.

Nakon nešto manje od dva
sata svirke, oko 2.30 priču su završili himnom jedne generacije i jednog
vremena, pjesmom koja se može proglasiti i himnom godine koja je tek počela, a
za koju kažu da će biti gora od prethodne….

 

Bili IZGUBLJENI ili ne, svima
Vam želim da se pronađete u Novoj godini i da prkosite svim crnim slutnjama na
sve moguće načine ili da povjerite čarobni štapić u ruke Letovaca i lijepo ih
zamolite – OMAĐIJAJ ME!!!! Sretna nam 2011.

 

 

 

Fotogalerija: Tea Cimaš / CroPix