Kako je Petar zatajio svoju vjeru

– Ime i prezime.

 

– Šimun Petar… Rođen sam kao Šimun, a ovo Petar mi je prema
poslanju. I jedno i drugo mi je ime.

 

– Kakvom poslanju?

 

– Šta-kakvom…pa ja sam sv. Petar.

 

– Aaaa, tako znači…ti si taj što se onomad potukao sa onim svećeničkim
slugama?…Čujem da si nekome i uho odrezao?

 

– Ajde, ajde…drži se ti bolje pitanja iz popisa, i nemoj me
provocirat.

 

– Ma, vidi ga…a jesi nervozan…dobro su te opisali…nagli
karakter i kratak fitilj …Gdje smo ono stali?

 

– Kod imena.

 

– Rekao si…?

 

– Šimun Petar…Rođen sam kao…

 

– Dobro, to si već objasnio…reci mi samo koje ćemo onda
upisat?

 

– A, šta-ja-znam…pola imovine mi se vodi na Šimun, a pola na
Petar.

 

– Onda ćemo staviti oboje.

 

– Može.

 

– Prezime.

 

– Apostol.

 

– Apostol?…To ti je zanimanje.

 

– Nije…po zanimanju sam ribar. Apostol mi je prezime.

 

– Ne može ti to biti prezime.

 

– Kako ne može…svuda se vodim kao Petar apostol.

 

– Da, ali piše ti malim slovom.

 

– Ako ti smeta ti upiši velikim.

 

– Ajde dobro…samo te upozoravam da se u ovom slučaju za laganje
plaća kazna.

 

– Zašto bih lagao?

 

– Ne znam ja zašto…govorim ti čisto preventive radi…znaš da
se tebi često omakne…zato te savjetujem da paziš jer ova država ti neće
oprostiti kao Isus.

 

– I ti isto vjeruješ u to da sam ja…

 

– Ništa ja ne mislim…samo znam da se o tebi priča kako si ga
zatajio.

 

– ‘Ko priča…Pričaju Matej, Luka, Marko i Ivan, koji me nikada
u životu nisu ni vidjeli ni čuli…Hoćeš da ti ja kažem kako je do toga došlo?

 

– Nemoj molim te…drugi put, nemamo sad vremena…

 

– Ne, ne, ne…stani prijatelju… ja hoću da se ta priča završi
jednom za svagda…Onaj pijetao koji je navodno zakukurikao, meni ga je već preko
glave. Čak me i ministranti gledaju poprijeko kada držim misu, a da ne govorim
o…

 

– Ma, vidi ga…ostavimo se sada toga…Što se mene osobno
tiče ja vjeruje da su tebi upakirali, i  ništa mi ne moraš objašnjavat jer ja dobro
znam kako je cijela Biblija pisana…Na kraju krajeva mene se to i ne tiče, samo
ti želim naglasiti da svi upisani podaci moraju biti točni.

 

– Onda piši kako ti kažem.

 

– U redu…pišem – Apostol.

 

– E, tako…I malo se požuri jer imam posla.

 

– To ne ovisi o meni nego o tebi…budemo li se ovako natezali
nećemo završiti do jutra…

 

– Dobro, ajde dalje.

 

– Koji su ti glavni izvori sredstava za život?

 

– A što ću ti govorit… odem svako jutra na more, bacim mrežu
pa što bude. To mi je iza doručak ručak i večeru…Nešto uspijem i prodat.

 

– A što je sa onom plaćom koju vi apostoli primate iz
proračuna…govori se da živite ko bubrezi u loju.

 

– Ma ni govora…To je standard koji dolazi stoljećima
kasnije, i ta Crkva više nema veze sa nama. Ja što sam imao prije nego što sam
postao božji apostol, imam i sada…a da ti budem iskren, više mi i ne treba jer
moja duša je ispunjena za cijeli život.

 

– Dobro, upisat ćemo onda…

 

– Stavi prihodi od ribarstva.

 

– Nema te rubrike…najbliže istini ima prihodi od
poljoprivrede. Imaš li zemlje?

 

– Nešto malo vrta oko kuće, ali ne stignem ja to okopavat.

 

– E jarca mu…kako sad da ovo riješimo…

 

– Ma da ti budem iskren, ja u biti živim od Duha
svetoga…mene hrani dragi Bog…da mi nema toga umro mi od gladi.

 

– Staviti ćemo onda bez prihoda, a tu ćemo zaokružit da si
uzdržavana osoba…Može li tako?

 

– Može.

 

– Vrsta stambene jedinice?…Kuća, stan…?

 

– Kuća…ako se ovo što vidiš može nazvati kućom.

 

– Koliko ima kvadrata?

 

– A ima negdje 30 – 35.

 

– Nemoj mi tako ofrlje…reci mi konkretno…Trideset ili
trideset pet?

 

– Stavi trideset.

 

– Kolika ti je kuhinja?

 

– Trideset.

 

– A soba?

 

– Isto trideset.

 

– Čekaj, to je već šezdeset, a cijela kuća ti je trideset.

 

– Pa kuhinja i soba mi je u jednom.

 

– Aha…staviti ćemo onda po pola…kuhinja petnaest, soba
petnaest.

 

– Ne, piši onda ovako…kuhinja deset, a soba dvadeset…jer ovdje
mi je samo krušna peć i kuhinjski stol, a onaj cijeli dio koristim kao dnevni
boravak i spavaći sobu.

 

– Dobro…I to je sve što imaš od stambenog prostora?

 

– Sve.

 

– Jesi li siguran?

 

– Kako ne bih bio siguran…da imam još nešto rekao bih.

 

– A čija je onda bazilika sv. Petra?

 

– Ništa ja nemam sa tim…to je od mojih nasljednika.

 

– Odakle njima?

 

– E to ne zna ni dragi Bog…od mene naslijedili nisu.

 

– Ali proroci kažu da se vodi na tebi.

 

– Nema to veze…upisana je kao vlasništvo Crkve…po meni samo
nosi ime.

 

– Dobro, znači od nekretnina posjeduješ samo ovu kolibu?

 

– Ne, piši da nemam ništa.

 

– Kako sad nemaš ništa?

 

– Kod nas je sve društveno vlasništvo.

 

– Komunizam?

 

– Pa, skoro.

 

– Onda ćemo umjesto privatnog
vlasništva staviti ostale osnove
korištenja stana.

 

– Nemoj to, molim te.

 

– Zašto ne?

 

– Tu se upisuju i svi oni koji ne mogu dokazati porijeklo
imovine…Mislit će ljudi da opet nešto muljam.  

 

– A nema drugo, imovinu komunista jedino mogu ovdje upisat…sve
ostalo je neprikladno za opis vašeg stambenog vlasništva… Jedino da stavimo
beskućnik…ti ionako lutaš po cijelom svijetu.

 

– Može…stavi tako.

 

– Dobro, idemo dalje…Nacionalnost.

 

– Židov.

 

– Vjera.

 

– Kršćanin.

 

– Ne može kršćanin.

 

– Kako ne može?

 

– Tako što ne može, jer onda se ne zna koliko vas je katolika,
pravoslavaca i ostalih.

 

– Ma o čemu ti pričaš…te vjere dolaze puno kasnije. Mi
današnji apostoli smo svi jedinstveni. Jedino je malo Toma skrenuo na
hare-krišna, ali ništa opasno…svi ostali se slažemo…Samo ti piši kršćanin.

 

– Čekaj, polako Petre, polako…jesi li ti prvi Papa?

 

– Jesam.

 

– E onda si katolik.

 

– Ma slušaj…da je ovdje sada naš Učitelj on bi ti rekao –
nosi se od mene sotono…ali ja ću biti suzdržan pa ću te samo zamoliti da
poštuješ moje pravo na vjersko opredjeljenje, tj. da se po pitanju vjere izjasnim
kako je mene volja…a ja ti kažem da me upišeš tako kako sam ti rekao.

 

– O bože…kako si ti nerazuman čovjek.

 

– Ja nerazuman?…a taj što je pisao ovaj upitnik on je kao
razumno biće?…kako nekome uopće može pasti na pamet da postavlja ovakve barikade
u ljudskoj duši.

 

– Stani, pusti me da ti objasnim…Ova komisija koja je
sastavljala pitanja, to su sve učeni farizeji, ljudi koji ne žive u svom
vremenu nego vide puno dalje nego što vidimo mi obični smrtnici… njihova vizija
je da Izrael jednoga dana bude član Europske unije, zato je ovaj obrazac sastavljen
po uzoru na popis Hrvata iz 2011., a u njemu se ovaj tvoj odgovor ne priznaje.

 

– 2011.???…A znaš koja je danas?

 

– Ma vidi ga…je l’ ti mene slušaš što ti govorim… kažem ti da
su naši farizeji pametni ljudi koji svojim mozgom ne žive u ovom dobu…oni uopće
ne prate današnju situaciju jer ih samo zanima budućnost naroda, zato uvijek
gledaju daleko u naprijed.

 

– Pa zašto onda nisu uzeli primjer neke druge zemlje iz 21.
stoljeća… nego baš iz Hrvatske gdje je zabranjeno reći da si kršćanin.

 

– Zato što su Hrvati isto izabrani božji narod kao i mi
Židovi.

 

– Pa lijepo su to zakomplicirali.

 

– Ma nitko ne komplicira nego takvi kao ti. Ja mislim da si
ti jedini papa u povijesti koji se ne želi izjasniti kao katolik. Čak je i ovaj
vaš nevjerni Toma po pitanju vjere pristupio razborito. Cijeli ovaj obrazac smo
popunili za manje od deset minuta. Čovjek je isto kršćanin, ali je skroz
razuman.

 

– Da razuman…lako je njemu biti razuman kad u ništa ne
vjeruje dok ne vidi. On može reći da je ateista i opet bi rekao istinu, a ja ne
mogu protiv sebe. Uostalom, toliko sam propatio za svoju vjeru da ne vidim
razloga zašto bi sad na kraju pokleknuo na običnom pitanju iz popisa
stanovništva. Nema šanse.

 

– E onda nema drugog izlaza nego da platiš kaznu.

 

– Ma nemoj…A po kojoj osnovi?

 

– Evo slušaj me dobro…Prema članku 45. Zakona o popisu stanovništva,
itd, itd….novčanom kaznom od 300 do 800 kuna kaznit će se za prekršaj osoba
koja odbije dati podatke koje od nje traži popisivač ili druga ovlaštena osoba
za Popis ili ako da netočne i nepotpune podatke…Eto ga…Jesi li čuo?

 

– No dobro…i gdje sam ja u tome prekršio zakon?

 

– Izjašnjavaš se kao kršćanin.

 

– Ali to je točan podatak.

 

– Je, ali nepotpun…moraš biti precizan jer ova tvoja vjera
je statistički beznačajna.

 

– To nije pošteno.

 

– Pošteno ili ne, ali je prema zakonu…kao i sve u katoličkoj
državi Hrvatskoj odakle su naši proroci preuzeli ovaj obrazac.

 

– Baš me briga…ja priznajem samo božje zakone.

 

– Onda trebaš znati da je i ovo pitanje isto u suglasju sa
božjim zakonom…Svi hrvatski biskupi slažu se da je upisati se kao kršćanin
netočan i nepotpun podatak. Oni isto poštuju svačije pravo da se izjasni kako
želi, ali misle da ako si pravi kršćanin onda je najtočniji odgovor da si
katolik…iako priznaju da možeš upisati i bilo koju drugu lozu koja se odvojila
od Isusa Krista, a ne samo katoličku.

 

– E pa ja se bome neću odvajat po nikakvim lozama…mene
sotona ne može prevariti.

 

– I što ćemo sad?  

 

– Ne znam…Ja sam svoje rekao.

 

– E pa dobro. Kad si tako tvrdoglav ja ću onda reći ovako:
“Sveti Petre, molim te u ime dragoga Boga, pomozi da riješimo ovo pitanje”
…Eto…a sada da čujem tebe.

 

– Ja ostajem pri svom, i u ime žrtve za vlastitu vjeru
spreman sam platiti kaznu od… koliko si ono rekao?

 

– Od 400 do 800 kuna…to ti dođe od 50 do 100 rimskih
zlatnika.

 

– A što ako nemam?

 

– Onda ide ovrha…a pošto si sirotinja poslat će ti
ovrhovitelja iz Hrvatske koji će ti napraviti pakao od života… i neće te
spasiti ni dragi Bog. 

 

– Ajde dobro, piši onda katolik – reče Petar. U tom trenu
zakukuriče pijetao.