Kako je Rijeka postala Mecca

Prije svega tu mislim na plivačku reprezentaciju Danske koja
će gotovo mjesec dana svoju formu za Olimpijske Igre u Londonu brusiti na
Kantridi. Uz njih je i aktualni olimpijski pobjednik na 1500 metara Tunižanin
Oussama Mellouli i Španjolac nizozemskih korijena Aschwin Wildeboer. Uz
Dankinju Lotte Fris svjetsku rekorderku na 1500 metara ovo su ljudi koje ćemo
gledati na olimpijskom postolju gotovo izvjesno. Zašto to pišem? Pa zato što su
i HTV i Sportska televizija procijenili da ti Danci “i nisu Bog zna kaj i
nebumo došli”. Da, a već godinama je staro pravilo da je istina upravo
suprotno od onoga što tvrde novinari sportskog programa HTV-a.

Nisu došli zbog plivača, ali doći će zbog rukometaša koji će
u četvrtak u Centru Zamet s početkom u 20.50 sati odmjeriti snage s
reprezentacijom Švedske. Biti će to posljednja domaća provjera Golužinih
kauboja uoči Londona i velika prilika da riječki ljubitelji rukometa uživaju u
istinskom spektaklu.

Prije plivača i razne juniorske reprezentacije skakača u
vodu pohodile su naš grad, i to je nažalost prošlo gotovo nezapaženo. O
nogometnoj legiji stranaca još uvijek neću reći niti riječi, samo znam da se
sprema invazija na Split za susret prvoga kola novoga prvenstva. O prvom
domaćem dvoboju protiv Zadra… kada za to dođe vrijeme. Čovjek koji je na
Kantridi otkad zna za sebe, Orlando Rivetti, jutros mi reče: “Ako ne budu
drugi sve ih treba potjerati i svi trebaju odgovarati”. Priznajem
iznenadio me optimizam novinarske legende. Nije baš čovjek sklon
“bombardiranju”. Strah me je i pomisliti toliko daleko jer se odmah
sjetim što se dogodilo u posljednjem kolu sezone 1998/99. Ne ponovilo se.

Istina, barem na papiru Rijeka nije nikada jače stajala u
HNS-u. Krovna nogometna organizacija u svome vrhu ima Roberta Komena (koji je
uz mjesto dopredsjednika Saveza dobio i mjesto Predsjednika udruge prvoligaša)
i Miroslava Uljana čovjeka koji je preživio kadrovske smjene, a kako je Pomorac
i službeno imenovan podružnicom Rijeke može se slobodno reći da imamo dva
predstavnika među onima koji odlučuju. Hoće li to donijeti dobro ili loše
Rijeci o tome sada neću, ali hoću i želim napisati da predsjednik Damir
Mišković sa svojim najbližim suradnicima slaže jednu priču na kojoj bi mu mnogi
pozavidjeli. Istina ne igraju imena nego igrači ali riječki prijelazni rok već
godinama nije bio ovako bogat, a još mu se ne nazire kraj. Nadam se i želim
vjerovati da će ova priča imati svoj sretan kraj, i da će Rijeka kao i Hrvatska
narednog ljeta u Europu.

Prvi dan ovoga tjedna donio je još jedan razlog za ponos.
Izbornik vaterpolske reprezentacije Ratko Rudić objavio je popis putnika za
Olimpijske Igre i na njemu se našlo čak pet igrača Primorja EB. Otpao je Anđelo
Šetka, no i ovih pet je rekord. I sada ne mogu, a da se ne sjetim riječi
predsjednika Primorja i Saveza Predraga Slobode o tome kako ova momčad nema
imperativa. Dodajmo im dva mađarska i španjolskog reprezentativca i ne stanu
svi u bazen….. a kamoli da nisu favoriti za trofeje. Jesu i moraju biti!

Još je jedan Riječanin imao razloga za zadovoljstvo.
Najtrofejniji riječki trener učitelj odbojkašica Rijeke Igor Lovrinov imenovan
je izbornikom ženske seniorske reprezentacije. Lovrinov je sa sobom poveo i
stručnjaka za kondicijsku pripremu profesora Emila Baltića što je rukometašice
i rukometaše Zameta dovelo u nezavidan položaj jer su dva tjedna prije početka
priprema računali s Baltićem. Tko zna možda im se ponudi neko talijansko rješenje.

Nogometaši Rijeke osim što nižu kilometre i ne gube u
pripremama, liju krv, znoj i suze pod komandom Uga Maranze. Sve se glasnije
priča da će Gabriele Volpi osnovati riječki sportski pool ili ako Vam je draže,
pool za spas riječkog sporta. U situaciji u kakvoj smo, trebali bi mu biti do
groba zahvalni, posebno ako volimo sport.

Dokazati ćemo da volimo rukomet u četvrtak navečer, a do
tada maštati o novoj jakoj Rijeci, Primorju, Zametu…..

Krepat ma ne molat! Vidimo se na tribinama.