Pripovijest o riječkoj vjetrenjači, tom šutljivom i samozatajnom stvoru u Bračkoj ulici, o kojemu ste mogli čitati u prethodnoj kolumni, ima i drugo poglavlje. Uvjerio sam se, ništa manje uzbudljivo od prvog.
Uzbudljivo pored ostalog i zato što današnjih stotinjak tisuća Riječana, sve unatoč činjenici kako za riječku vjetrenjaču ne znaju, za nju zapravo itekako znaju – ali da to ne znaju. Znanje u neznanju? Da, gdjegdje i gdjekad i to je moguće.
Arhivski dokumenti
O čemu je riječ, da se naslutiti uvidom u arhivske dokumente.
Uzme li se tako u ruke katastarska mapa područja Plase San Nicolo kartografa Ignatiusa Rossija iz 1842. godine, koja se čuva u riječkom Državnom arhivu, možemo vidjeti kako se na lokaciji s vjetrenjačom ističe naziv toga područja. Zabilježen je velikim „štampanim“ slovima i glasi – Na Turnu. Naziv Na Turnu koristi se za područje sjeverno od ceste uz more (današnje Baračeve), omeđeno na zapadu Rečicama, a na istoku Ponsalom (danas Mlaka). To je najstariji poznati naziv toga područja. U pitanju je čakavska formulacija, u kojoj se pojam turan odnosi na toranj, što bi se u praksi pokazivalo kao kula, zvonik i slično. Na području je u to doba malo građevina, a jedina na koju bi mogao upućivati naziv je kula naše vjetrenjače.
Tu je na djelu toponimsko pravilo. Poput brojnih drugih sličnih objekata koji su se svojom pojavom isticali u krajoliku, vizualno ga obilježavajući, pa je u glavama stanovnika vrlo često dolazilo do poistovjećenja objekta i krajolika, i riječka vjetrenjača dala je naziv predjelu na kojem se nalazi.
Planovi područja koji su uslijedili samo su potvrdili takvo stanje stvari.
Torreta u planu riječke okolice iz 1873. godine
Takav je, primjerice, plan riječke okolice („Karte der Ungebung von Fiume“) iz 1873. godine. Za istu lokaciju, koju doduše omeđuje nekim drugim objektima – na jugu netom izgrađenom željezničkom prugom, a na sjeveru Via Serpentinom (nju možemo manje-više poistovjetiti s današnjom Zvonimirovom ulicom, koja vodi prema Krnjevu) – na tom se planu koristi naziv Toretta. Njemački plan upotrebljava talijanski izraz, ostavljajući po strani stariji hrvatski. To je u ovoj priči manje važno, daleko je važnije i u toj verziji čitanja prostora prepoznati toranj, tornjić, torettu naše vjetrenjače. Ona se toponimski još uvijek drži južne strane današnje Zvonimirove ulice.
No, tako neće ostati zauvijek. Nakon prve faze označavanja područja, onog istog kojemu duguje svoj nastanak, ime će postati pokretljivo. Plan grada iz sredine 1930-ih govori kako se naziv Toretta tada već proširio i s druge strane sjeverne ulice (koja je u međuvremenu od Via Serpentine postala Via della santa entrata), penjući se uzbrdo. Razlog širenju toponima je u pojavljivanju većeg broja stambenih zgrada na tom susjednom području, pa su one razvukle postojeći naziv i na njega. Logika je jasna: kad si susjed Torette, i sam ćeš postati Toretta (ili, točnije, Torretta). Zanimljivo, mjesto na zemljovidu našla je ujedno uličica Via Torretta kao spojnica donje ceste, što vijuga uz more, s gornjom Via della santa entrata, a prolazi na nekoliko koraka od vjetrenjače. Završni zapadni krak Via Torrette, onaj koji zavija oko nekoliko zgrada s vjetrenjačom, izdvojio se tada u zasebnu ulicu, koja je dobila naziv Via della Brazza, što ga u hrvatskoj verziji nosi i danas.
Kad je proces širenja naziva jednom krenuo, nije se htio zaustaviti. Urbanistička ekspanzija Rijeke u doba Jugoslavije donijela je i tom području izvanredan broj novogradnji, koje su se na neke postojeće urbanističko-jezične situacije samo nastavile nadovezivati.
Hrvatski i talijanski naziv novog dijela grada
Na širokom platou koji se uzdizao iznad ceste što je vodila prema Krnjevu (tada već nazvana Bulevar Marxa i Engelsa) osmišljena je 1950-ih i 1960-ih cijela nova urbanistička zona, s potpisom gradskog Biroa za stambenu izgradnju. Sa stotinama podignutih stambenih zgrada, istovremeno su nikle nove škole, ambulante, prodavaonice, sportski tereni i drugi objekti. Novi dio grada uglavnom je nastanjen podjednako novim Riječanima, koji su to postali zahvaljujući dobivenim radnim mjestima u riječkim tvornicama. Pa ipak, nije sve u toj pripovijesti bilo tako novo. Dokaz za to otkrivao se u službenom nazivu novog dijela grada, a on je glasio – Turnić. Svakodnevna životna praksa njegovih stanovnika donijela je usporedno korištenje hrvatskog i talijanskog naziva, Turnić i Torretta, barem neko vrijeme, sve dok Turnić nije i u tomu prevladao.
Danas Turnić obuhvaća popriličan dio Rijeke. Zasjeo je šireći se na sjever i zapad sve do nekad udaljenih naselja riječke suburbije, sve do Pehlina i Zameta. Pojurio je i žestoko uvis, maše nam s posljednjih katova brojnih nebodera.
On? Nisam baš siguran je li to uistinu on. Prije bih rekao da se to uspela, zasjela, proširila riječka vjetrenjača. Tko bi pomislio da će se posvojiti teren toliko daleko od svoje inicijalne lokacije i postati sinonim za tako velik dio grada, čiju ukupnu površinu ne može pogledom ni obuhvatiti.
Sjedim za stolom s kojeg mi se smješka hrpa povijesnih gradskih planova i postajem zbunjeno svjestan činjenice kamo se vjetrenjača zaputila i što čini. Meni, koji je sve češće obilazim, predstavlja se tiha do nečujnosti, povučena do nevidljivosti, skromna do utrnuća, a iza mojih leđa istovremeno samosvjesno tutnji gradom, daje njegovim novim dijelovima naziv skrojen prema sebi, time i šalje informaciju o sebi u budućnost. Ništa manje.
Gradnja DC 403
Pa zato, ma kakve god joj dane donijela sudbina, pobijedila je. Graditelji ceste D 403 – bolje bi bilo reći rušitelji jer su 2021. porušili nekoliko zgrada u neposrednoj blizini vjetrenjače, napadajući bagerima povijesni mini-kvart koji je rodno mjesto današnjega kompletnog Turnića – jednoga bi dana, takvi kakvi su, mogli udariti i na samu vjetrenjaču. Za njih je to tek jedna stara, oronula, bezvezna zgrada manje ili više. Okrugla, čudna, pa što? Kamen i žbuka svuda su isti…
Ali ne znaju oni da su već pobijeđeni. Vjetrenjača se upisala vlastitim imenom u aktualnu povijest grada, postala je dio njegova današnjega živog tkiva. U tomu je nisu uspjele spriječiti niti silne prethodne riječke promjene državne pripadnosti, niti višejezične zavrzlame, niti promjene stanovništva, niti generacijske razlike u redovima sadašnjih stanovnika. Na Turniću su i mladi i stari – s Turnića.
Eto, što god joj učinili ili ne učinili, riječka vjetrenjača ide dalje. To je zato što područje Turnić ide dalje, a ona je u njegovu srcu graditeljski, jezično i emotivno.
Riječka vjetrenjačo, toliko si mi uzbudljivog o sebi rekla, sve šuteći.
Podijeli na društvenim mrežama