Sam naziv izložbe, inspiriran je sloganom iz drugog vala feminizma kasnih 60-ih godina 20. stoljeća, koji je imao značajnu ulogu i u pokretu za građanska prava i studentskim pokretima. Vojvodić koristi ovaj slogan kako bi istražio osobna iskustva u kontekstu današnjeg društveno-političkog okruženja, obrađujući teme identiteta, slobode, izbora, prisile, manipulacije, pripadnosti, kao i uloge umjetnika u društvu.
Determinirana raspadom bivše Jugoslavije, središnja tema Vojvodićevog umjetničkog rada jest pitanje identiteta i egzila – migracije, slobode i pripadnosti, a kroz prizmu osobnog iskustva i alata (post)konceptualne umjetnosti. Koristeći se umjetničkim formama performansa, akcije, umjetničkih instalacija, fotografije i videa, Vojvodićevi koncepti prepliću sfere privatnog i javnog, postavljajući osobna iskustva u širi socio-politički kontekst.
Poseban ciklus radova u ovoj izložbi uključuje narativne diskurse kroz tekstove inkorporirane u fotografije, grafike, skulpture i instalacije. Ovi radovi koriste autobiografske zapise i izjave iz različitih proznih i poetskih tekstova, stvarajući nove semantičke slojeve, dok serija performativnih fotografija „Studije portreta”, prikazuje autora u istoj pozi na različitim mjestima, poput Tartua, New Yorka ili Hirošime, naglašavajući nomadsko prisustvo umjetnika. Korištenjem romantičarskog motiva koji prikazuje figuru viđenu s leđa u pejzažnom slikarstvu, poznatog kao Die Rückenfigur, Vojvodić istražuje osjećaj izmještenosti, skrivajući svoj identitet, tako remeteći konvencije pejzažne fotografije:
Dok Rückenfigur u kompoziciji često potiče promatrača da se identificira i bude zadivljen pejzažom, Vojvodićev enigmatski, siluetni stav sprječava ovu analogiju, njegova figura remeti konvencije fotografije pejzaža ili urbanog okruženja, a Vojvodić, skrivajući svoj identitet, ironično ovu seriju fotografija naziva studijom portreta, primjećuje Shannon Egan, američka povjesničarka umjetnosti i kustosica.
Izložba uključuje radove nastale tijekom međunarodnih rezidencijalnih i istraživačkih projekata, u suradnji s književnicom Ljiljanom Maletin. Na otvorenju izložbe bit će izveden i performans pod nazivom “The History of Hardcore,” gdje Vojvodić koristi dadaistički postupak kolažiranja zvuka, melodije i riječi, stvarajući kakofoniju i kaos. Suprotstavljanjem osobnog spram kolektivnom, nametnutom i manipulativnom, Vojvodić dekonstruira ideološke i nacionalističke diskurse, ukazujući na opasnosti sveprisutnih nacionalizama s područja bivše Jugoslavije.
Izložbeni program Galerije O.K., sufinanciran je sredstvima Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture i medija RH.
Dragan Vojvodić, multimedijalni je umjetnik koji je svoje umjetničko obrazovanje započeo u Sarajevu na Akademiji likovnih umjetnosti, a diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu 1995. godine. Dobitnik je brojnih istraživačkih stipendija (Sveučilište u Chicagu; EU Japan Fest u Tokiju; EKP Novi Sad 2021 u Novom Sadu; DEPO 2015 u Pilsenu, Češka…) i sudjeluje u mnogim internacionalnim rezidencijalnim programima (SIM rezidencija u Rejkjaviku, Island; USF Verftet u Bergenu, Norveška; Gallery Titanik u Turkuu, Finska; Kamov rezidencija u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Hrvatska; Koli rezidencija u Joensu, Finska; Konstepidemin u Goteborgu, Švedska; NCCA u St. Petersburgu, Rusija…).
Izložba je otvorena do 27. srpnja.