lokacija: Narodna čitaonica
vrijeme: 10. 11. i 11. 11 .od 17 i 30 do 20 sati
Kazalište potlačenih vrsta je interaktivnog političkog teatra koju je šezdesetih godina u Brazilu razvio Augusto Boal, te ju je desetljećima potom zajedno sa svojim suradnicima nastavio razvijati kroz radionice i predstave u cijelome svijetu. Ovaj termin obuhvaća niz kazališnih i aktivističkih tehnika koje povezuje inzistiranje na demokratskom dijalogu i (samo)osnaživanju potlačenih skupina.
Poezija važi za “elitnu” umjenost, kao i za par excellence individualnu i individualističku kreativnu praksu. Koncept “poezije otpora”, s druge strane, inspiriran je konceptom “estetike potlačenih” koji je u svom poznom radu postulirao slavni brazilski dramaturg i kazališni pedagog Augusto Boal.
On se temelji na pretpostavci da je ne samo vrijedno, nego i nužno otvarati prostore poezije za demokratičnu participaciju i pokušavati kolektivno prisvojiti njena sredstva. Polaznice i polaznici radionice tako će istraživati specifične mogućnosti poezije: što je to poezija sposobna saopćiti, a da to nije nijedan drugi diskurs? Kako mobilizirati njene specifične potencijale? Je li moguće kolektivno pisati poeziju? Ako je kazalište, po Boalu, “proba za revoluciju”, može li poezija postati gerilska akcija “miniranja” jezika, stvaranje lakuna i procijepa u jezičnoj stvarnosti i osvajanje novih prostora slobode unutar njenih okvira.