Dvjema izvedbama simfonijskog koncerta “Mahler, Stravinski” u srijedu i četvrtak, 23. i 24. lipnja 2021. Riječki simfonijski orkestar, pod vodstvom svog šefa dirigenta Valentina Egela, zatvorit će dio koncertne sezone u zgradi HNK Ivana pl. Zajca, nakon čega će u srpnju krenuti na pozornice pod otvorenim nebom, pulsku Arenu i Trg Riječke rezolucije u Rijeci.
Program posljednjeg koncerta na kazališnoj pozornici donosi dva glasovita djela koja su označila važne točke u stvaralaštvu svojih autora, Gustava Mahlera i Igora Stravinskog, ali i puno šire.
U prvom dijelu koncerta bit će, uz sudjelovanje prvakinje Kazališta, sopranistice Anamarije Knego, izvedena Mahlerova Četvrta simfonija, jedna od njegovih najizvođenijih, čiji su dijelovi vrlo izvjesno nastali u Opatiji, u kojoj je ovaj austrijski skladatelj često pronalazio mir i nadahnuće u razdoblju između 1899. i 1902. godine.
Za razliku od svoje dotadašnje tri simfonije, Mahler je stvorio novo djelo koje istražuje svijet djetinjstva, djetinje nedužnosti i naivnosti te duhovnosti. Bila je to njegova najsofisticiranija partitura do tada koju je u razgovoru s prijateljicom Natalie Bauer-Lechner usporedio s “jednoličnim plavetnilom neba”. Simfoniju je završio pjesmom za solo glas i orkestar čiji je tekst preuzet iz jednog od Mahlerovih višegodišnjih izvora nadahnuća, zbirke njemačke narodne poezije “Des Knaben Wunderhorn”.
Ova pjesma, “Das himmlische Leben” ili “Nebeski život” predstavlja dječju viziju raja koju obično pjeva odrasli ženski sopran. Prema nekim teoretičarima, tihom intimnošću ovog djela, Mahlerovo najskrovitije unutarnje biće promatra neizmjernost prirode s doista religioznom žarom i ponovno se bavi enigmom postojanja koja ga je tako neumoljivo privlačila.
Drugi dio koncerta donosi poznatu suitu “Žar-ptica” Igora Stravinskog. Od tada još mladog i gotovo nepoznatog ruskog skladatelja, učenika Nikolaja Rimskog Korsakova, ruski baletni impresario Sergej Djagiljev 1909. godine za svoju baletnu trupu Ballets Russes naručuje glazbu za balet-bajku „Žar ptica“. Stravinski se dao na posao, a premijera je održana u Parizu 25. lipnja 1910. s ogromnim uspjehom, ovo remek-djelo je odmah proslavilo skladatelja. Sjajna glazba tog baleta u živopisnoj i raskošnoj instrumentaciji donekle podsjeća na Korsakova, no donosi i mnogo novih elemenata u harmonijskom i ritmičkom pogledu koji će predstaviti skladateljev novi glazbeni način izražavanja. Orkestralna suita tog baleta, koju je Stravinski napisao 1919. godine, do danas se neizostavno nalazi na programima simfonijskih koncerata.