Dakle, sportovi nam još uvijek nisu u prvom planu. Nogomet, košarka, mini golf, tenis – zvuči beznadno. Hokej na travi možda da. Ali jedan na jedan jer svako ‘grupisanje’ postaje biohazardno. A i zakonski nepoželjno te podložno kažnjavanju. Ništa od razvijanja timskog duha, što ne mora biti ni loše jer će malo tko ukazivati da smo cijepljeni od koordinacije. Možemo se opet posvetiti nekom obliku uredskog posla. Čitanju. Ovog puta pustimo intelektualiziranje i prepustimo se publicistici iz područja rokenrola. Vrijeme nam je na raspolaganju, a nadam se i nešto od ovih naslova koje držite po regalima. Dovoljno je reći da biografije muzičara nisu kao matematika!
PATTI SMITH: Tek djeca
Romantični portret dvoje umjetnika iz velikog grada – pjesnikinje Patti Smith i njezinog najboljeg prijatelja i bivšeg momka fotografa Roberta Mapplethorpea. Međusobno se hrabre riječima koliko su genijalni jer nitko ih drugi iz okoline ne podržava. Toplim tonom koji boji štivo, bez imalo gorčine, Smithova se prisjeća njujorške boemske scene šezdesetih. A jedna od najljepših epizoda često citirana iz ove knjige uključuje Allena Ginsberga, gay beatnik pjesnika. Kad je spazi kraj dućana kupuje joj sendvič, uvjeren kako je zgodan momčić. Patti ga razuvjeri u pogledu vlastitog spola i prije nego li će zagristi u visokokalorični prehrambeni proizvod upita ‘jel to što sam žensko znači da moram vratiti sendvič?’ Ginsberg, međutim, džentlmenski prečuje pitanje i započne priču o Kerouacu.
BRUCE SPRINGSTEEN: Born to run
Niotkuda i nenajavljeno, Boss je objavio ovu sjajnu biografiju iznenadivši poklonike prijateljskim tonom, ali i odnosom koji je imao s ocem. Njegov je teritorij često bio ‘badlands’, ogolina, depresija s kojom se suočavao tijekom karijere, no, naravno rokenrol je ponajprije zona zabave. Tako da ćete u knjizi pročitati i kako je završio na proslavi Sinatrinog osamdesetog rođendana, pjevajući s Dylanom jazz standarde nabadajući po klaviru. Ili kako su ga, zajedno s gitaristom Little Stevenom, izbacili iz Disneylanda jer nije poštovao dress code!
KEITH RICHARDS: Život
Ah, tip koji je preživio pad s kokosa na glavu s neznatnim posljedicama, čijim venama uglavnom tu i tamo protječe i pokoja kap krvi i koji na koronu gleda prezirno kao na sendvič od parizera… Naravno da će vam se od čitanja razviti i ponešto od trbušnih mišića koje ste zapostavili u posljednje vrijeme jer njegove dogodovštine zaista jesu smiješne, a pisane upravo britanski duhovito. Epizoda sa zapažanjem Mickovih genitalija? Samo jedna od dobrih fora u štivu, vjerujte!
CRISTOPHER ANDERSEN: Mick
Jaggeru je očito tlaka bila upustiti se u pisanje vlastite biografije pa je to prepustio provjerenom novinaru koji je pratio Stonese još od nastupa na zloglasnom Altamontu. Autor je proveo godine i godine intervjuirajući mnoštvo Mickovih prijatelja, kolega, ljubavnica. Dakako da je i ovaj naslov prepun ludih i divljih priča ne samo o Jaggeru, nego i mnogim njegovim avanturama u svijetu filma, politike (2003. mu je kraljica dodijelila titulu viteza), rocka. Sasvim je nedvojbeno da je utjecaj Jaggera dosegao do velikog broja generacija, ovaj će vas naslov u to uvjeriti.
MORRISSEY: Autobiografija
Mozova knjiga je, kako su to rekli njegovi zemljaci, most bitchiest biografija ikada napisana u svijetu rocka! Hej, osim puno otrova nemojmo zaboraviti da Britanci ama baš uvijek nađu i dobru mjeru u duhovitosti, ironija je nešto čime se ovaj pjevač itekako zna snalaziti, kako u svojim tekstovima tako i u knjizi. Posebno je zločest kad su u pitanju bivši članovi The Smithsa! Čovječe, kad taj mrzi, bjež’ glavom bez obzira od njega! Epizoda za prepričavanje: doručak s Bowiejem. Veli mu David: ‘Znaš, toliko sam puno upražnjavao seksa i droge da je pravo čudo da sam preživio’. Moz mu odvrati: ‘Znaš, toliko sam MALO upražnjavao seksa i droge da je pravo čudo da sam preživio.’
LEMMY: White line fever
Kaže jedan od Lemmyjevih savjeta: Pušenje trave pomaže smislu za humor bez kraja, no nakon nekog vremena malo se pogubiš pa sve što ti preostaje su priče o kozmosu i sličnim sranjima, šta je stvarno dosadno. Groznica je sjajno zabilježila Lemmyjevu strast za životom, što se da iščitati iz svake stranice, nigdje nećete zapaziti moguće kajanje, ma jok! Motorheadov lider nigdje ne spominje da je s Rocking Vickers nastupao sredinom šezdesetih u riječkom kinu Partizan, što je iz lokalne perspektive velika šteta! Da je živ uputio bih mu apel da to ispravi, ovako nastavit će obitavati u svemirskom ritualu zajedno s ostalim kompanjonima iz bivšeg benda.
MICK WALL: Kad su divovi hodali Zemljom (LED ZEPPELIN)
Mick Wall je autor čije ime krasi mnoge biografije, od Hendrixa do Marc Bolana i ove najveličanstvenije – o Zeppelinima. Prateći bend od samih početaka, dobro je upoznat sa svim strastima koje su članovi upražnjavali – Pageovom opsjednutošću okultnim i Crowelyjem, Bonzovom votkom i kolekcioniranjem starih auta, Jonesovom povučenošću, Plantovom, pa, seksualnošću. A negdje u cijelom tom projektu Velikog benda nije zaboravio ni sivu eminenciju, njihovog menadžera, Petera Granta! Biografija nije pisana linearno i samo kronološki već sadrži specifične intimne opservacije svakog od članova grupe kroz fikcionalne flashbackove! Ah, ovo je triler na razini Jo Nesboa!
BRUCE DICKINSON: Čemu služi ovaj gumb?
Jeste li ikada nazočili koncertu Iron Maidena? Ne? Hmm… Dobro, a jeste li možda pogledali dokumentarac Let 666? Naime, taj je bend nevjerojatno duhovit, kako na koncertu tako i na filmu. A njihov pilot, ujedno i frontman, je naprosto superštosmen! Memoari su iznimno inteligentno i duhovito napisani, a u njima ide od samih svojih početaka kada je želio biti bubnjarem do prve karijere s grupom Samson, prelaska u višu ligu s Maidenima, konstantnim borbama za prostor na bini s Steveom Harrisom, solo karijeri i konačnom povratku u bend. Ah, da, voli se i mačevati! Z A B A V N O!
DUŠAN VESIĆ: Šta bi dao da si na mom mjestu
Bijelo dugme je najveći i najpoznatiji bend Jugoslavije, sasvim nepobitna činjenica! Evo, na primjer, jeste li znali da je album Bijelo dugme iz 1984. godine, koji sadrži mega hit Lipe cvatu, prodan u – pazite sljedeću brojku – 420.000 komada! A taj je prvi bez Bebeka, dakle, onaj za koji su svi predvidjeli da će propasti k’o Grčka. Vesić, beogradski novinar i publicist, je prijatelj s članovima grupe te je stoga imao najintimniji pogled u njihovu karijeru, ispunjenu nevjerojatnim pričama o nastanku pojedinih ploča, snimanjima u Londonu, obožavateljicama, drogama u bubnjevima, smrću… Sasvim je nebitno da li ste mrzitelj Dugmeta, ovo štivo je pisano univerzalnim jezikom i dinamikom koja vam dozvoljava samo povremena odlaganja knjige sa strane u cilju provjeravanja novih cifri vezanih uz korona virus, a onda natrag u taj autentični jugoslavenski rock trenutak!
DUŠAN VESIĆ: Magi, Kao da je bilo nekad
Opet isti autor, ovog puta s dirljivom pričom o jugoslavenskoj princezi rocka, Margiti Stefanović. Čitajući biografiju Magi, konačno saznajem zbog čega joj je ponekad nedostajalo koncentracije – bolovala je od epilepsije. A usput još se i drogirala, iako je bila emocionalno krhka i pod strogom majčinom paskom, te sklona raznim eksperimentima – od orgijanja do crnomagijskih rituala. Svakako ne zvuči kao obična djevojka već kao osoba kojoj je pomalo neugodno živjeti u vlastitoj koži. Ne poznajem gotovo nikoga u svojoj blizini a da nema u kolekciji najmanje dva naslova grupe EKV. Ovo je štivo za sve vas!
Podijeli na društvenim mrežama