Prošli vikend proveo sam tako na tavanu zgrade u kojoj živim,
čisteći snijeg koji je snažna orkanska bura upuhala između crjepova, prekrivši
cijelo potkrovlje sa dobrih 20
cm bijelog pokrivača (da nisam doživio ne bih vjerovao).
Uglavnom, situacija je bila takva da smo svi stanari sa najgornjeg kata proglasili
stanje elementarne nepogode i bacili se na radnu akciju. Pomoć s nižih katova
stigla je samo iz dva stana, što je za naše hrvatske standarde jako dobar
odaziv obzirom da smo dolaskom demokracije u naše podneblje više orijentirani
prema Europskoj uniji, a manje na suradnju sa vlastitim susjedima.
No, iako sam prepun razumijevanja da svatko bira svoj
vlastiti put, meni se, da budem iskren, takva proeuropska politika nimalo ne sviđa. Ali, priznajem,
možda sam malo presubjektivan, sudeći po tome da sam ovaj generalni zaključak
donio na temperaturi od minus deset stupnjeva, kada pogled na život izgleda sasvim drugačije nego u normalnim uvjetima.
Mislim da ću biti daleko objektivniji na proljeće kada nam prijete poplave sa
zemlje. Tada se sva ova zimska nervoza sa četvrtog kata redovito spušta u
prizemlje dok kod nas u višim slojevima atmosfere vlada potpuni mir.
I tako je to u našoj zgradi iz godine u godinu. Jedni pate
kada se ledi, drugi pate kada se topi; generalno, najviše patimo onda kada
ostanemo sami u svojoj muci. A svemu je uzrok ta nesretna ciklona koja muti
nebo iznad naših krajeva. Ljudi ipak nisu mravi pa da se u svim prilikama znaju
organizirati kao ljudi i tako jedan drugome pomognu, nego svatko, uglavnom, gleda svoj interes.
Uostalom, nisu ni mravi tako savršeni kao što se priča, i
oni znaju zabušavati kad su sigurni da ih nitko ne kontrolira. Evo baš jutros o
tome čitam na internetu. “Portal Svijesti” donosi jedan zanimljivi članak pod
naslovom: “Jesmo
li započeli novi stupanj evolucije?” Članak je inače posvećen ljudskoj evoluciji,
ali se u njemu spominju i mravi.
“Kada odvojimo Kraljicu mrava iz njene
kolonije, izgradnja te kolonije i dalje traje jednakim intenzitetom i po
određenom planu. S druge strane, ako je kraljica ubijena, sav rad u koloniji
prestaje. Niti jedan mrav ne zna što treba činiti. Očigledno, Kraljica šalje
naredbe mravima preko grupne svijesti i ona može biti daleko od kolonije, dok
god je živa, da bi stvari funkcionirale.”
Čudna je ta priroda. Zar ne?
* link
Podijeli na društvenim mrežama