Najprije sam se želio u
nekakvom uvodniku predstaviti potencijalnim čitateljima portala, ali sam
prepustio taj administrativni dio uredniku. Nek se on bakće s detaljima, hehe.
Uglavnom, teme kojima mislim
(samo katkad se bavim ovim složenim mozgovnim procesom, dakako) baratati u
kolumni sezat će od muzike (ajde?!) do apolitičnosti (za početak, molim lijepo,
poslušajte si Apolitical Blues grupe Little Feat), a možda čak, ukoliko se
okuražim za takvo što (a siguran sam u vlastitu nekompetenciju i unatoč tomu
njegujem osobinu zabadiča) bude bilo i tjednih osvrta na aktualne događaje.
Vjerojatno se neću doticati gostovanja cirkusa u gradu, a bome ni praćenja
natjecanja za najljepšu kameliju riječkih balkona. Jok.
Kad bi se mene baš drito
pitalo onda bih se najradije prepustio izvanzemaljskim temama, jer mi
tuzemaljske opterećuju duh informacijama koje su irelevantne za stvarno
postojanje. Uz to plasirane su, najčešće, na nasrtljivo superiorno patetično
agresivni način pa me čine podređenim i nemoćnim. Taj dio mi se ne pijaža. Ma
kakvi.
Katkad ću, jer imam sreće i
stvarno dobre veze u Gradskoj knjižnici, napisati štogod o kakvoj knjizi. Na
površan način. Naprimjer: čitao sam onu knjigu od one Talijanke, kako se ono
zove ma dobro nema veze, o potrazi za svojom tinejdžerskom ljubavi. Naime, njih
dvoje, stvarno se ne mogu sjetiti imena, žive bezbrižno u nekom selu, rekao bih
u Italiji, a kad počne rat (iz konteksta se skuži da je riječ o II.svjetskom)
Njegova (veliko N zbog toga aš san mu zaboravio ime, ne isključivo zbog
polupismenosti) obitelj, jer je židovskog podrijetla, izbjegne u Austriju.
Odluka se, hmm, pokazala ne odviše promućurnom, da. Tu mu se izgubi trag, pa
jedanaest godina kasnije Ona (veliko O, opaska od maloprije) ode u potragu, i
to u Aušvic ali tamo ne nalazi nikakve dokumente da se isti nalazi među
stradalnicima. I sad, gran finale: pronađe ga u Beču, ali ne prepoznaje nikako.
Ni slučajno. Odbija Ga prepoznati. Jer se odmetnuo u fizičko i mentalno
čudovište. I da znate, nimalo hepiend. Bez veze. Da je tu ulogu dobila Sandra
Bullock uživao bih u njezinom aseksualnom pokušaju zavođenja bivšeg prijatelja
a završilo bi u roza kuhinji i rušenjem kompletnog asortimana posuđa. Pa da.
Ali ubuduće, prisežem, da vas skroz ne obeshrabrim u čitanju kolumne bilježit
ću naslove i autore, čisto da se vidi da sam ovladao osnovnim čitalačkim
operacijama.
Iz prethodno pročitanog dade
se zaključiti kako sam u raznovrsnim nedoumicama, a nikako ne bih želio sebe
pretvoriti u blog tipa koji piše ama baš o svemu što mu padne taj čas na glavu
(iznimka bi bila samo susret moje glave, pogotovo ako se i preživi sraz, s
kakvim odmetnutim crijepom, jer to zaslužuje pažnju, ne mislite li? takve
koincidencije su ponekad dražesne, da ne rečem skoro i šarmantne) ili ga
zasvrbe prsti pa tipkovnicom bilježi svoje najtananije maštarije i avanture
tematski vezane uz prilično popularnu ljudsku aktivnost koja obično na koncu
završi kao prijenos gena i ispomoć globalnom produženju cjelokupne vrste. One s
predznakom humane.
Pokušat ću se suzdržati
prečestog pozivanja na citate koji su me dirnuli poput ovog Kunderinog: ”oni
kojima se život pokaže kao brodolom, kreću u lov na krivce” jer mami komentar,
interpretaciju, ali, hej, šta će to frajeru koji ima dijelove mozga posuđene od
škampa? Pa to vam ja i govorim!
Tu i tamo dat ću si oduška
herezi, e, to da. Iskritizirati neki album od Stonesa, ili novi roman Salmana
Rushdieija, Almodovarov film, osvajanje novog kupa hrvatske NK Rijeke poput onog
gorkog protiv Varteksa, 4:0 na Kantridi pa uzvratnih 1: nevjerojatnih 5. U isto
vrijeme, nemam namjeru uspostavljati ratnu zonu na portalu, no ne isključujem
mogućnost da vas posebice iziritiram svojim riječima pa očekujem, u duhu demokratičnosti
i tolerancije, i vaše zlurade i, one milije mi 17 puta, dobrostive komentare.
Da, katkad ću možda u vama pobuditi
i osjećaj neurasteničnosti, podsjetiti stilom na buku uličnog eksterijera i
kaosa, jer i moja nutrina može podsvjesno plasirati podatke i, khmkhm, misli
(od doduše tek dva grama) koje uznemiruju. Ali, molim lijepo, ne želim služiti,
barem ne namjerno, kao klistir vašoj eventualnoj otuđenosti i nemoći. Prije
toga moram najprije u sebe uvesti red, disciplinu, presložiti biblioteku u
glavi po abecedi da bih bilo kome drugome pokušao posoliti pamet.
Sljedeća epizoda donosi
nešto stvarno isprazno. Do tada…
VS
Podijeli na društvenim mrežama