Ne, ovo nije još jedan od naslova koji tretira pojavu jugoslavenskog novog vala kao svetu kravu već izražava kritički odmak beogradskog publiciste naspram onog doba s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, doba koje je nepokolebljivo promijenilo lice domaćeg rokenrola i postalo potpornim stupom u nastupnim periodima za buduće izvođače i autore.
Mnogi od aktera iz tog vremena bili su vođeni idealima koji su im vrijedili i više od života. Neki su uspjeli opstati, no mnogi nisu.
No, vratimo se ovoj briljantnoj knjizi svježe objavljenoj u ediciji Naklade Ljevak iz Zagreba. Dušana Vesića smo već imali sreće upoznati s njegova dva izuzetna naslova objavljena u proteklim godinama: iscrpnoj biografiji o Bijelom dugmetu ‘Šta bi dao da si na mom mjestu’ i emotivnoj priči o ‘Magi, kao da je bilo nekad’, klavijaturistici grupe EKV. Tijekom predstavljanja ove posljednje knjige širom regije Vesić je paralelno započeo rad i istraživanje na temu jugoslavenskog novog vala, odlučan u naumu da vlastita, kao i tuđa ona autentična iz prve ruke, svjedočanstva ne ostavi bezdanu prošlosti već ih zabilježi.
Možda za neke mlade čitatelje, ili pak samo za nas koji smo, da nam posluži kao podsjetnik, prolazili tim oceanom kompleksnih društvenih kako političkih tako i kulturnih mijena koje su se zbivale ubrzanom dinamikom. Vesić, naravno, polazi najprije iz svoje osobne perspektive u nizanju događaja i likova o kojima piše, no nikada ne zaboravlja postaviti određenog izvođača u odgovarajući društveni kontekst, onaj u kojem smo odrastali i kojim je sve prožeto, i zanimljivo, nikada ne upada u zamku patetike i bezuvjetno glorificiranje nego održava strog pogled, poput učitelja. Kako je nastala riječka scena, mi lokalci to uglavnom znamo, pionirima pokreta Parafima i Termitima posvećena su poglavlja, a mnogi detalji iz njihove živahne karijere postaju jasni i transparentniji tek nakon čitanja knjige!
Tko je imao probleme s murijom, a tko ih je maštao radi stvaranja vlastitog mita, tko se uspio izdignuti iznad svojeg socijalnog podrijetla, gdje je i kada droga našla svoj puteljak do muzičara, čiji su akteri imali toliko sreće boraviti tijekom punkerskih godina upravo u Londonu i vraćali se na kućne adrese s naramkom novih ploča i atraktivnim instrumentima, kako su omladinske organizacije otvarale podrumske prostore za bendove? Na sva ova pitanja Vesić ima odgovor, sasvim je svejedno da li je u pitanju grad Ljubljana, Rijeka, Beograd, Novi sad ili Zagreb.
Vesić piše precizno, koncizno, savjesno i što je najvažnije pitko i prohodno. Tekst nije ni na trenutak zasićen samodopadnim primjedbama već naprosto teče temperamentno i autoritativno naprijed prema razriješenju. Upravo kao prema pravilima dobro složenog scenarija koji slijedi zaplet u trileru.
Autorovi su osjećaji prema novom valu, nepobitno, lijepi i ugodni, no kad je to potrebno pokazuje im i otpor, ali i razumijevanje s obzirom na uvjete u kojima su nastajale pojedine snimke najvažnijih izvođača. Sve što je dosad živjelo o tom vremenu u sjećanjima i pričama, dnevnicima i časopisima, Vesić je zaokružio u jednu prošlost, koja je završena prema njegovim razmišljanjima naglo 1982. godine, u izvrstan i napet vjerodostojan i vrijedan dokument.
Knjiga sadrži i nekoliko nikad dosad objavljenih fotografija Pankrta, Parafa, Termita, Prljavog kazališta, Azre (prve postave koja je uključivala Juru Stublića, Mladena Juričića, Branka Hromatka, Marina Pelajića i njegovo visočanstvo, Johnnyja Štulića), Filma, Haustora, Idola, Električnog orgazma, Pekinške patke, i tako dalje… I još samo jedna udica – jeste li znali da je Štulić odsvirao jam session ’78. s nekim članovima Parafa? Ne? Razlog više da ne propustite ovo štivo!
https://www.youtube.com/watch?v=vVOUrPyNfh8
Podijeli na društvenim mrežama