Koncept „buvljaka“

Zaluđenost „novim“ kao
boljim i privlačnijim koja se potiče kroz medije može nas lako navesti na
donošenje odluke o novim cipelama umjesto popravka starih. Trendovi u modi i
tehnologiji izmjenjuju se brže nego ikad i postaje ih gotovo nemoguće pratiti. Mediji
nas često prevare i marketinškim trikovima nam nametnu razmišljanja koja potiču
opstanak trgovinskog sustava, tako da često znamo kupiti nešto što nam ustvari
ne treba, ali bilo je na sniženju ili nam je obećana neka druga pogodnost, samo
da kupimo. Ne želim se zalijetati ili uplitati, no postoji velika vjerojatnost
da svi u svom domu imamo višak stvari; stvari koje nismo upotrijebili mjesecima,
godinama ili možda nikad. Isto vrijedi i za odjeću. Gotovo svaki ormar ima neki
zabačeni kutak u kojem stoje komadi odjeće „za svaki slučaj“ ili „za
neočekivanu prigodu“ koja nikad ne dođe. Plativši tu odjeću, teško donosimo
odluku o tome da je bacimo ili darujemo, često puta ne znamo ni kome bismo je
darovali.

Rijeka dugo nije imala
mjesto za razmjenu rabljenih stvari. Nedjeljama se održava sajam rabljenih
automobila na Preluci, i neki su se dosjetili tamo donositi stare stvari i
prodavati ih po nižim cijenama. Tržnica na Brajdi također ima jedan mali
prostor gdje se ljudi odlučuju na prodaju korištene robe. No, to su ipak
skupine samoinicijativnih snalažljivaca, a ne organizirani događaj. Srećom,to se
mijenja. Sve je više ovakve vrste događanja: na Kampusu, u Molekuli, u bivšoj
Energani Hartere. Najave budu na radiju, novinama, internet portalima i
društvenim mrežama, ponekad čak i u obliku malih plakata s obavijestima gdje,
kada i slično. Ljudi donose najrazličitije stvari: od glazbenih ploča do
posuđa, od odjeće do kućanskih pomagala, a cijene su neusporedivo niže od onih
na koje danas nailazimo u trgovinama. Ta ideja da se možemo riješiti onoga što
nam nije potrebno, a pritom zaraditi nudeći to ljudima oko sebe koji možda
traže upravo to, ili da možemo za manje novaca pronaći funkcionalne stvari – to
je ono što pretvara ovaj događaj u nešto važno i značajno. U tom procesu odvija
se razmjena stvari i novca između čovjeka i čovjeka, licem u lice, bez
posrednika, znamo tko je odredio cijenu i kome ide naš novac. Mnogo se od
ponuđenih stvari niti ne može više kupiti u današnjim trgovinama, kao što su
već navedene stare glazbene ploče i odjeća koja više nije u trendu, ili je
jednostavno preskupa danas, kao što su primjerice kvalitetne retro kožne jakne.
Oduševljeni izrazi na licima posjetitelja kada upitaju za cijenu stvari koje su
na prodaju su neprocjenjivi –  već smo
pomalo navikli da kada nešto poželimo, moramo za to izdvojiti veću količinu
novca.

No, na buvljacima to nije tako. Tu vladaju ideje da se svatko može
riješiti onoga što mu nije potrebno, a pritom zaraditi nudeći to ljudima oko
sebe koji možda traže upravo to, ili da možemo za manje novaca pronaći
funkcionalne stvari. Ono što me se najviše dojmilo je ta sloboda koja leži u
dogovorima između ljudi koji osim što prilagođavaju cijene, također se rado
odlučuju i na zamjenu jedne stvari za drugu. Taj dan imamo priliku zamijeniti
ono što nam se više ne sviđa za nešto što nam se sviđa i što ćemo upotrebljavati.
Čini mi se da to potiče zbližavanje i izvlači ono najljudskije u nama na
površinu. Samo mjesto održavanja buvljaka u Harteri je također primjer
recikliranja i obnavljanja: prostor postrojenja bivše Tvornice papira dugo je
godina stajao prazan i neupotrebljen, da bi sada opet dobio svoju funkciju, i
mislim da služi kao primjer kako bi se i drugi zapušteni prostori grada Rijeke
mogli koristiti za neke suvremene potrebe. Zanimljivo mi je da mi svi buvljaci
redovito  više liče na neki dnevni
društveno-zabavni događaj nego kao isključivo mjesto za kupnju i prodaju.
Atmosfera je opuštena i ugodna, te ih zato rado posjećujem i zadržavam se na
njima, što kao prodavačica, što kao potencijalni kupac. Pogodnosti ove
domišljate i hrabre inicijative su mnogobrojne, te ako vam je nešto od
navedenog zazvučalo zanimljivo ili vam je dalo neku ideju, posjetite sljedeći
od sve brojnijih buvljaka.