Vesselina Staneva kritičari nazivaju vrhunskim majstorom klavira ali vole i isticati kako to nije jedino što privlači ljude njegovim koncertima.“Publika ga voli zbog njegove individualnosti, mogućnosti da iskusi intenzivne emocije i filozofski način razmišljanja“, napisala je Alexandra Koroleva za „Prawdu“ 2007. godine. Njegovi već tradicionalni koncerti u Moskvi s nestrpljenjem se očekuju kao i oni u Londonu. „U svijetu izvanrednih glazbenika, bugarski pijanist Vesselin Stanev izuzetan je primjer majstora klavira. Program njegovog nastupa u Wigmore Hallu, 26. veljače bio je uistinu nezaboravan…“, napisao je za „Musical Opinion“ Robert Matthew-Walker.
Prvi put riječkoj će se publici Vesselin Stanev predstaviti s dvadestpetogodišnjom ruskom violinističkom zvijezdom Ekaterinom Frolovom koja je 1998. odlikovana prvom nagradom i Grand Prixem na međunarodnom Louis-Spohr natjecanju za mlade violiniste u Weimaru, a godinu kasnije prvom nagradom „Premiums Yuri Temirkanov“ u St. Petersburgu. Godine 2002. dobiva posebnu nagradu na Čajkovski natjecanju u Moskvi, godinu kasnije pobijedila je na međunarodnom Louis-Spohr natjecanju u Freiburgu u Breisgauu. Surađivala je s mnogim glasovitim dirigentima, a kao solistica nastupala u Europi, Kini i Rusiji.
To dvoje sjajnih glazbenika u Rijeci će se predstaviti programom sastavljenim od atraktivnih djela skladatelja Schumanna, Beethovena, Brahmsa i Ravela skladanih upravo za ta dva instrumenta. Prve su na programu Schumanove „Fantazijske skladbe za klavir i violinu op.73.“ koje su nastale 11. i 12. veljače 1849. i mogle bi se prikladnije nazvati „Pjesmama bez riječi“, poezijom izvan jezičnih i pojmovnih granica. Zbog intimnosti i krhkosti tih minijatura Schumann je odustao od asocijacijskih naslova. Potom slijedi Beethovenova Sonata za klavir i violinu u A-duru op.74 Kreutzer sonata. Objavljena je 1805. , skladana je gotovo dvije godine, a u povijest je ušla kao Kreutzer sonata- i u svjetskoj književnosti kao Tolstojeva istoimena pripovijetka. Nakon Brahmsove Sonate za klavir i violinu br.3 u D-molu op.108, na kraju koncerta slušat ćemo Ravelovu koncertnu raposdiju „Tzigane“ koja je inspirirana, naravno, ciganskom glazbom.
Naime, godine 1922. Ravel je bio u privatnom posjetu gdje je susreo mađarsku violinisticu Jelly d’Arany. Na njegov oduševljen nagovor svirala je za njega do zore ciganske melodije iz svoje domovine. Oprostio se od nje uz obećanje da će tu „cigansku glazbu“ koristiti za skladbu, za „virtuozno djelo po ukusu mađarske raposdije“.
Podijeli na društvenim mrežama