Konformizam i njegov utjecaj na pojedinca

Kaže
wikipedija: „Konformizam je
promjena ponašanja i uvjerenja prema grupi kao
posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska grupe. Događa se kad se ljudi nađu
u dvosmislenim ili novim situacijama i može se lako objasniti
informacijskim utjecajem – drugi ljudi pružaju informacije
o prikladnom ili očekivanom ponašanju. Konformizam se sastoji u nekritičnom
stavu o zlu, u cilju da budemo društveno prihvaćeni od grupe s kojom se
poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove.“ – kraj citata. Dakle,
naše ponašanje u grupi uvjetovano je ponašanjem grupe. Može li se ovo prikazati
kroz naše ponašanje proteklih godina i gdje možemo konformizam vidjeti u
svakodnevici naših života?

Jesmo
li mi iskreno glupi? Neki marsovac, gledajući sa strane naše ratove, osvajanja,
potrebu za otimanjem, lako bi zaključio da su naši nagoni prilično niski, te da
u našem sustavu vrijednosti caruje glupost. A otkud dolazi ta naša nazovi
glupost? Za jedan dio svakako je zaslužan konformizam.

Konformizam
se pojavljuje u grupi kao proces popuštanja i pokoravanja. Ako grupa masovno
misli jedno, koliko god to bilo krivo, pojedinac se pokorava mišljenju većine.
Mogli bi ga definirati kroz mišljenje većine, odnosno proces grupnog
odlučivanja, gdje se uglavnom pojavljuju zaslijepljenost i polarizacija.
Obzirom da je socijalna interakcija u našim životima prisutna od samog rođenja,
naime nije čudo da vjerujemo roditeljima, iskusnijim, starijim, te se ova crta
našeg karaktera pojavljuje i u kasnijoj dobi, kad bi trebali razmišljati svojom
glavom, no jednostavnije je ponašati se po pravilu „brigo moja prijeđi na
drugoga“. Ovim sa sebe skidamo svaku odgovornost i oduševljeno skačemo u bazen
neodgovornog ponašanja, vjerujući da neće biti nikakvih problema, jer sigurno
netko drugi misli na nas i brine našu brigu. Koliko pri tome griješimo.

Da
ne nabrajamo sve eksperimente koji su održani proteklih godina, a tema je
istraživanje konformizma, zadržat ćemo se kod nekih osnovnih razloga okretanja
konformizmu. Prvi je svakako izbjegavanje kazne. Ako smo drugačiji, imamo
drugačije mišljenje od većine, neminovno slijedi kazna. Pa to je makar svima
jasno, prema iskustvu iz djetinjstva. Grupno razmišljanje vodi nas u zonu
komfora, blizu nagradi. Jer ako razmišljamo kao većina slijedi nagrada. Ovim
jednostavnim usađenim ponašanjem pokazujemo svoj strah od promjena,
različitosti, te nam je život, makar prividno, stabilniji. A koliko smo pri
tome zadovoljni, teško je reći. Sudeći prema količini stresa kojeg svakodnevno
skupljamo u sebi, pa čudnim ispadima pojedinaca, kad za nekog kažemo da je
„pukao bez razloga“, potvrđujemo teoriju o potpunom nedostatku komunikacije,
površnim saznanjima o svojoj okolini i vlastitom uživljavanju u ulogu osobe
koja živi u grupi, a evo, on je uvijek bio čudan i zato je pukao. A nismo
svjesni duboko bolne činjenice da smo možda upravo mi slijedeći. Čudan koncept
mentalnog sklopa u kojem je svakodnevnica samo još jedan dan od mnogih istih
vodi nas u prosječnost.

Istina
je ponešto drugačija. Dok javno imamo mišljenje grupe privatno smo nezadovoljni
vlastitim ponašanjem i razmišljanjem, te je samim tim naš put prema „pucanju“
definiran. Trebamo samo nastaviti sa konformizmom i definitivno će doći naš
dan.

Konformizam
ne dolazi samo kao posljedica naših iskustava iz djetinjstva. Razna ispitivanja
i eksperimenti pokazali su da i grupa voli utjecati na promjenu razmišljanja
pojedinca koji nije „pravovjeran“. Svom snagom, ispočetka lakše, kasnije sve
agresivnijim metodama, grupa se trudi promijeniti razmišljanja osobe koja pokazuje
druge stavove, različite od prosječnog mišljenja. Zanimljivo je da grupa, u
trenutku kad je ispucala sve „argumente“ odustaje od pojedinca i ostavlja ga da
se valja u svom neznanju. Ovo iskustvo često se koristi u grupnim prodajama,
takozvanim motivacijskim MLM seminarima, kad je grupa okrenuta prema uspjehu,
dok pojedinac, ako se želi uklopiti u grupu, mora početi razmišljati mozgom
grupe. Dakle, logika, racio, razum, ostaju ispred vrata dvorane. Često se sa
ovim načinom ponašanja možemo sresti i na političkim skupovima, kad grupa
„denuncira“ pojedinca i u potpunosti ga isključuje iz svih procesa, kad je
svima jasno da se devijant neće okrenuti mišljenju većine.

U
hrvatskom businessu slučaj konformizma je uhvatio zastrašujuće razmjere.
Mišljenje tuđom glavom, okretanje od rješavanja problema, prebacivanje
odgovornosti, nužne su posljedice ovakvog organizacijskog ponašanja. Vlastito iskustvo
iz velikih Korporacija dozvoljava mi da mogu reći bez zadrške kako je
konformizam pravilo, a ne iznimka. I dok globalno možemo pronaći i mnoge druge
uzroke, kod nas se konformizam zasniva na strahu.

Kad
bi provodili otvorenu, neanonimnu anketu o konformizmu vjerujem da bi većina
ljudi za sebe tvrdili kako su oni upravo suprotno, pokretači, vođe, ljudi koji
ne padaju lako pod tuđi utjecaj i slično. Realnost govori drugačije. Koliko nas
se nasmije (svjesno ili podsvjesno) kad u priglupim američkim serijama čujemo
nasnimljeni smijeh? Iako znamo da taj smijeh nije iskren niti realan  ipak nam je nekako lakše nasmijati se
prastaroj i prožvakanoj američkoj fori, kad već čujemo da se publika smije. I
evo. Upali smo u zamku konformizma. Marketing je pun slučajeva korištenja
konformizma u svrhu manipulacije masama. Primjer je masovni marketing kojeg
svakodnevno pratimo sa naših TV ekrana. A ne tako davno masovni marketing bio
je okrenut novim potencijalnim pušačima cigareta, odnosno ženama koje su
prepoznate kao nova ciljana skupina koju treba napasti konformizmom. Pa su
izmišljene tzv ženske cigarete, elegantne mentol cigarete, dugačke damske
cigarete i slično. Evo, konformizam je svuda oko nas. Samo ga treba prepoznati.
A TV reklame u kojima nas „autoriteti“ napadaju istinom koje nismo do sad bili
svjesni ? Ekran je prepun doktora u bijelim kutama koji nam pojašnjavaju
potrebu za raznim preparatima bez kojih više ne smijemo živjeti niti dan. Ma
odmah sutra ujutro ili prvom prilikom kupujem baš tu zubnu pastu, jer tako kaže
„moj TV doktor“.

Kako
ne bi sve bilo crno spomenimo da konformizam ima i svojih dobrih strana.
Eksperiment u kojem se pokazuje da se navike ljudi kroz osnove konformizma mogu
promijeniti na bolje pogledajte ovdje: