Krepat ma ne molat

Nakon
niza godina u petak kasno poslijepodne otišao sam do Dvorane Dinko Lukarić
pogledati ogled Kvarnera 2010 i Splita. I prvo na što sam naišao bile su u
najmanju ruku čudne situacije…. Natpis PARKIRALIŠTE ZATVORENO natjerao me na
pomisao da na Kozali gostuju u najmanju ruku Lakersi. Slijedom tog natpisa u
dvorani sam očekivao najmanje 800 ljudi i paklenu atmosferu od koje
protivnicima klecaju koljena. Nažalost bio sam u gadnoj zabludi. U dvorani se
skupilo tek oko 350 ljudi, što znači da je bila ispunjena manje od polovice, a
dodatna zabluda je bila u tome da će se čuti navijanje. Imao je pravo Rudolf
Jugo kada je govorio o kazališnoj publici. I ovi su u 39 od 40 minuta bili
nijemi promatrači događanja na parketu.

Šteta,
jer uz potporu s tribina mogli su ovi novi Kvarneraši možda i do pobjede nad
liderom, ovako upisali su četvrti uzastopni poraz. Jugo nije smijenjen, ali mu
se nakon dvoboja dogodilo nešto što ukazuje na takav rasplet; dobio je podršku
uprave. Otac i majka novog Kvarnera Željko Sarić dao je javnu potporu treneru,
a to je složiti ćete se nešto najgore što se treneru moglo dogoditi. Da stvar
bude gora, Riječani odlaze u goste Puntamiki u Zadar, a tamo su padale i puno
jače družine od one koju s klupe vodi Rudolf Jugo, a na parketu njegov sin
imenjak i nasljednik.

Nažalost
po juniora i seniora on je jedini bio raspoložen u petak, a dodatnu tugu
izaziva činjenica da je košarka kolektivni sport. I još mi nešto nije jasno,
ali, recimo da zdrava logika kaže, ako dovedeš stranca, a posebno Amerikanca,
onda taj mora biti dvostruko bolji od domaćeg kadra i napraviti razliku. Ono
što je prezentirao Brent Ragsdale u petak navečer u to me nije niti najmanje
uvjerilo. Čovjek je bježao od lopte ili se skrivao iza nje, a nitko pa ni
trener Jugo, nije ga naučio što znači KREPAT MA NE MOLAT. Ako se većina igrača
niti ne oznoji na utakmici koju usput budi rečeno prenosi jedna komercijalna
televizijska postaja, zbogom pameti. Tatinom sinu kapa do zemlje naklon i
poštovanje za partiju sezone, ali nije to tenis pa da možeš sve sam.

Drugi
čin splitsko riječkog sportskog razračunavanja dogodio se u subotu poslijepodne
u Splitu na stadionu u Parku mladeži gdje su se sastali Split i Rijeka. Nakon
prvih 45 minuta trećerazrednog nogometa Split je vodio 1:0 a četrdesetak
pripadnika Armade nije imalo volje zapjevati niti ovosezonski hit svih hitova
„Ajme meni nije mi dobro“. Predsjednik Turčić šetao je poput profesora
Baltazara ali mu za razliku od lika iz animiranih filmova nije na pamet padala
nikakva genijalna ideja. Bio je blijed „kao zid“ i izgledao je poput čovjeka
kojemu se srušio cijeli svijet. A onda je u nastavku na travnjak istrčala jedna
posve druga Rijeka. „Revolveraški obračun“ u koji je svjesno i namjerno ušao
Elvis Scoria na kraju mu se isplatio. Radomir Đalović letio je kao raketa. Tako
je projurio i u devedesetoj pored Predraga Šimića i matirao Andriju Vukovića za
2:3 kada su ostale za odigrati još samo dvije minute sudačke nadoknade. I kada
je već sve mirisalo na remi (Split je do poravnanja stigao u 79. minuti nakon
prekršaja na Lisjaku) i na još jednu sudačku manipulaciju na štetu bijelih, „Đalović
je počeo slijediti mehanizme momčadi kao Erceg 2005“ rekao je Elvis i bio je u
pravu. „On je naš glavni egzekutor ako ne zabije on, ne znam tko će. Bez njega
bi bili izgubljeni. Znam da smo izašli iz ponora ali svi smo u to vjerovali do
kraja“ govorio je nakon susreta za infarkt, pulski stručnjak koji itekako zna
što znači KREPAT MA NE MOLAT.

Rijeka
se nije predavala i stigla je nagrada. Pobjednički post dug 49 dana konačno je
u subotu došao svome kraju, a već u srijedu pred nama je kako reče Scoria,
utakmica godine. Uzvratni dvoboj četvrtfinala Kupa protiv Varaždina. Obećao je
Scoria „Idemo na glavu, zanima nas samo pobjeda, ginut ćemo od prve do zadnje
minute. Krepat ma ne molat“. Sada ostaje da se vidi reakcija riječkog
navijačkog puka. Bilo bi prekrasno da Kantrida bude barem do pola puna što bi
značilo pet šest tisuća navijača. No, vidjet ćemo!

Još
jedan sportski uspjeh zaslužuje par riječi na kraju ove koloumne. Vaterpolisti
Primorja prošloga su tjedna sramotnom igrom i pristupom deklasirani od
dubrovačkog Juga na startu Eurolige, a u subotu su na bazenu u Utrinama zgazili
Medvešćak sa 16:8. Dokaz je to da se na greškama doista uči. Ako odigrate u
stilu KREPAT MA NE MOLAT nagrada jednostavno ne može izostati. Ono što u
Dubrovniku nije nikako štimalo, realizacija igrača više, u Zgrebu je dovedeno
gotovo do savršenstva. 10 od 11 prigoda pretvoreno je u pogotke, Davor Car
dodao je 12 obrana, a cijela je momčad od prve do posljednje sekunde dvoboja
imala ozbiljan pristup, jer Medvjedi su, sjetit ćete se, ne tako davno pobjedom
nad Mladosti u Kupu praktično Primorjaše promovirali u finale Kupa. I onda neka
mi netko kaže da nije sve u pristupu: KREPAT KREPAT MA NE MOLAT!!!!