Krivi posao – u krivo vrijeme, za krive novce

Brazil, zemlja s
trideset milijuna registriranih gladnih navijača

Dana
3. lipnja 2003., južnoamerička nogometna konfederacija (CONMEBOL) objavljuje
popis država članica  u kojima tinja
želja da se kandidiraju za domaćina Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. Na
popisu se nalaze: Brazil, Argentina i Kolumbija. Konačna odluka pada na Brazil,
jer poslije godinu i nešto dana Argentinu i Kolumbiju prošla je želja.

Nakon
toga FIFA nema težak zadatak. Obzirom da je po službenom ključu organizacija
ovog  dvadesetog  fudbalskog
turnira pripala Južnoj Americi, 30. listopada 2007. vlada predsjednika Luiza
da Silve otvara šampanjac vrijedan 15. milijardi dolara.

Prevedeno
u okvir REALNE matematike, to je cifra koju treba podijeliti na dnevne obroke
za 30 milijuna siromašnih Brazilaca koji žive od 1,25 dolara na dan.

Hrvatska, zemlja sa
pola milijuna registriranih gladnih navijača

U
to vrijeme još nitko nije slutio da će nešto malo troška ove organizacije pasti
i na teret hrvatskih građana. U pitanju je nekih 100 000 kuna koliko košta
pozivnica aktualne brazilske predsjednice premijeru Zoranu Milanoviću, da uživo,
iz predsjedničke lože, prati naše Vatrene na samom otvaranju nogometnog cirkusa.

Premijer
se najprije nećkao, a onda između zidarskih poslova u Gunji – na barem nekoliko
poplavom uništenih kuća (koliko se moglo obnoviti za taj novac) –  i odlaska na nogometnu utakmicu, izabire
utakmicu. 

“To uvijek netko
morao platiti. Dobro je dok to plaća proračun, netko je primijetio da će to
platiti hrvatski porezni obveznici. Alternativa je da plati nekakav mutni
poslovni interes, ili neka organizacija. To ne može biti alternativa. Oni koji
vide vijest u tome da će to platiti porezni obveznici, a tko drugi? Nekakva
tajna organizacija? To je dio mog posla, idem tamo i držim palčeve za Hrvatsku.
Sa mnom ili bez mene, bit će im isto, ali to mi je dužnost.” – zaključio je
predsjednik vlade.

Nesvjestan
da je pobrkao svoje dužnosti i rasporedio krive prioritete,  pozdravio se s novinarima i umjesto za
Slavoniju, odletio za Brazil.

Statistički,
kako rekosmo, pogreške u takvoj procjeni su moguće, pogotovo u stresnim
uvjetima rada kakvi vladaju u vrijeme nogometne groznice. Poplave se događaju
svake godine, ali utakmica sa Brazilom kakva je ova igra se jednom u sto godina,
stoga je moć razlučivanja većine Hrvata, od zadnje kvalifikacijske utakmice, izrazito
sužena.

Prvi
je to na svojoj koži osjetio Joe Šimunić, koji je od silnog uzbuđenja zamijenio
povijesne čitanke.

Ali,
evo, da budem iskren, i meni se nešto manta. Nisam siguran da na mjestu
premijera ne bih napravio istu grešku. Samo ne daj bože da dođemo u finale. Skupo
će nas stajati… Ne usudim se ni pomisliti.