Ništa novo zapravo. Već se duže
vremena svi zajedno natežemo s ovom temom. Radi se naime o lokacijama naših
izlazaka. Na riječkoj sceni trenutno je pravi ‘booom’ novih/starih klubova, koji nas svojim programom
svakog vikenda mame da baš kod njih potrošimo koju kunu. Studentski partiji
najnormalnija su stvar svakog vikenda. Cijene uvijek budu prihvatljive tako da
se sve češće odlučujemo baš za takvu vrstu zabave. Nekim su se čudom tzv.
‘cajke’ u Rijeci stišale i ugasile, no na njihovo mjesto zasjela je
komercijalna glazba koja je svakim danom sve gora i gora.
Što je komercijala zapravo?
Glazba za široku masu ljudi. To je ona vrsta glazbe koju svi znaju i na koju
svi doslovno ‘podivljamo’ kada zasvira. Ok, ima na toj top listi i nekih
pjesama koje zaslužuju poštovanje, no kako vrijeme odmiče i kako iz tjedna u
tjedan uporno u većini riječkih klubova slušamo te stvari sva čar i ljepota
neke kvalitetne pjesme pada u vodu. Ne
jer je ta pjesma loša, daleko od toga; već jer nam s vremenom stvarno dosadi.
Toliko je dobrih mjesta u Rijeci za
izaći, no mi svi mahom vikendom zatrpavamo tri, četiri razvikana kluba iz kojih
se mogu čuti samo svjetski poznati hitovi. Zanimljivo je da će podosta
klijentele (pre)često o komercijalnoj glazbi govoriti ne baš pozitivno, a već
idućeg vikenda bit će prvi na plesnom podiju kada DJ odvrne neki hit Pitbulla
(ilitiga Mr.Worldwidea). Kasnije će se naravno svi izvlačiti na to da nisu
mogli biti crne ovce u društvu i da su bili tamo jer je društvo tako željelo
(kako društvo kaže, tako mora biti i amen!)
I tako dolazimo do sljedeće
činjenice: dobri klubovi u Rijeci vikendom ostaju bez ljudi. Dobri bendovi
sviraju pred tridesetak ljudi, jer je teško izdvojiti tridesetak kuna za upad
(ali nije teško baciti dvije glave na šank kada negdje zasvira ‘Volim piti’ i
častiti cijelo društvo i još nekoliko prijatelja naših prijatelja, koje smo
upoznali prije 5 minuta i već smo najbolji drugari jer i njih ta pjesma pogađa
posred duše). Svaki vikend na rasporedu događanja mogu se naći imena inozemnih
izvođača koji presretni dolaze nastupati u Rijeku i na kraju dožive totalni
fijasko. No ne samo stranci; i domaći bendovi (i hrvatski i riječki) praktički sviraju
sami za sebe. Na koncertima bude ‘preko nekoliko’ ljudi (simpatičan izraz koji
sam nedavno čula; živa istina nažalost).
Najnovije što je pametno izašlo u
Rijeci su demofestovi koji se održavaju petkom. Genijalna ideja koja nudi
priliku demo bendovima koji se još nisu uspjeli probiti među ‘zvijezde’ da se
pokažu. I što se događa svaki petak? Bendovi sviraju sami za sebe. Nema ljudi.
Nema skoro pa žive duše. Svaki petak ista priča. Žalosno. Puno izvođača koji
tamo nastupaju naši su kolege studenti. Ne bi li bilo lijepo barem jednom otići
i dati im podršku? Bilo bi.
No ne daj Bože da Mr.Worldwide pati
i jedan vikend otpjeva neki svoj hit bez naše prisutnosti. Studenti smo, nemamo
love, ali uvijek se nađe za potrošiti u nekim ulickanim i šminkerskim
klubovima, gdje je dress-code jako dobro poznat i svako odstupanje od njega pokreće
smak svijeta; u klubovima gdje dečki ne smiju ulaziti ako nemaju 21 godinu, a
djevojčice od 18 s visokim potpeticama uvijek su dobrodošle.
Ne znam što da lijepog više
napišem. Ostala sam bez riječi i ostala sam razočarana situacijom koja je
trenutno aktualna. Žao mi je što su studentski izlasci postali takvi. Žao mi je
što iz vikenda u vikend propuštamo dobre koncerte i skakućemo ko zečevi po klubovima gdje se ide jer je to ‘in’.
Jedno zlo prošlo, drugo došlo.
Kada će konačno tome kraj? Sudeći po trenutnoj situaciji, ne tako brzo…
Podijeli na društvenim mrežama