Ova psihološka
istina lako je dokaziva na svakom detektoru laži, prikačenom na sportaše, čiji osjetljivi
fiziološki senzori prepoznaju reakcije tijela i duše, iz kojih se lako može
očitati da je sport u prvome redu teška psihička bitka sa vlastitim demonima,
željnih pobjede i slave.
Na prvi pogled
izgleda prirodno, ali već na drugi javljaju se prve naznake mentalnih grešaka u
pristupu. Zbrajajući bodove, pobjede i poraze, gubitnici postaju živčani, a
pobjednici bahati. Nije, doduše, sportsko pravilo, ali je prisutno u takvoj
mjeri da svako odstupanje od opisanog stanja bilježimo tek na krajevima Gausove
krivulje, što je uvijek prilika da iznova posumnjamo u klimave evolucijske
teorije o postanku ljudske vrste iz korijena dlakavih primata.
Pogotovo onda
kada se takva reakcija zabilježi samo pola sata nakon sučeve nadoknade, u kojoj
vam je život tri minuta bio na kocki. Tada najmanje što biste mogli očekivati
od pobjednika je to da iza sebe počisti svlačionicu.
A upravo to je
palo na pamet švedskom izborniku, GOSPODINU Janneu Anderssonu. Nakon kratkog
slavlja koji je protekao u polusatnom deliriju, dečki su se na brzinu otuširali
i polako krenuli prema službenom autobusu. Zadnji je sa stadiona izašao šef,
zaostavši na kratko iza svih, da pospremi slavljenički nered.
O ovom potezu bi se mogla čitava knjiga
napisati, analizirajući kako se sve može tumačiti takva gesta. Koja je to
poruka domaćima, koja njegovim igračima, a koja ostalima. Što se iz jedne
minute Anderssonovog rada može naučiti o
ponašanju pobjednika, o odnosu prema
sredini u kojoj se živi i radi. Što se može zaključiti o odnosu prema raznim
vrstama poslova i kako se u ovo uklapa ona naša: „To mi nije u opisu radnog
mjesta“. (Ivo
Kobaš, logicno.hr)
Citat koji ste
upravo pročitali milimetarski je točan opis stanja ekološke svijesti, pri čemu
se pojam „ekološki“ ne odnosi na svijest o zaštiti i očuvanju okoliša, nego mentalne
i duhove čistoće Zemljana, a čega je sve oko nas u fizičkom svijetu samo posljedica
toga. Zato ne čudi to da je u kratkom vremenu slika švedskog izbornika koji
kupi škovace svojih igrača postala hit na društvenim mrežama.
Da, u pravu je kolega
novinar, o tome bi se mogla napisati knjiga. Mada je već na prvo novinarsko pitanje, da pojasni što ga
je to spopalo, i sam Andersson rekao sve u dvije rečenice:
“Za mene je to pitanje poštovanja.
Mora postojati red, moramo biti dobri jedni prema drugima i ne želim da itko
drugi kupi naše smeće”.
Čast i slava
našima – ali ovaj čovjek je zaslužio da bude prvak svijeta. Jer nije važno samo
pobijediti, „važno je i počistiti“. Najprije karakter, a onda bodovi.
Podijeli na društvenim mrežama