No, čim se malo odraste a utakmice se presele iz ulice na prave stadione, teško je ostati mirnim i šuteći pogledati utakmicu. Bilo da je vikanje na televizor iz udobnosti i sigurnosti svog naslonjača ili pak deranje iz petnih žila zajedno s još nekoliko tisuća navijača na stadionu, riječi se ne biraju. S obzirom da studiram u
Rijeci, odlučila sam pogledati utakmicu Rijeke protiv gostujućeg Inter
Zaprešića. Tribine su bile one „sporedne“ gdje se ne ističemo, niti se možemo
stopiti s kojom navijačkom skupinom. Oko nas su bili muškarci od 50+ godina uz
poneko dijete i mlađeg momka u 20-ima. Dok su se igrači Rijeke borili za još
jedan gol prednosti, igrači Intera su pokušali izjednačiti na 2:2 i pružali su
dobar otpor, što se domaćoj publici nije svidjelo. Častili su uvredama ne samo
goste, već i nogometaše HNK Rijeke. Omiljena im je inspiracija bila nacionalna
pripadnost igrača, kao i rasa. Kombinirajući primjere sa sintagmatske i
paradigmatske osi te slažući iste, dobili su set vrlo šarolikih uvreda koje se
ni sam đavo ne bi sjetio. Čula sam ih ja, čula ih je moja prijateljica, dio
stadiona, sami igrači, ali i policija. Ruku na srce, kad bi se reagiralo na
svaku sitnu uvredu koliko god velika ona bila, utakmice ne bi ni bilo, stoga se
ide onom starom “ignoriraj“ metodom. Zanimljivo je da su najglasniji u svojim
poganim metaforama bili upravo stariji ljudi, dok su mlađi jednostavno gledali
utakmicu i koji put viknuli na suca. S tribine Armade čula se samo pjesma i ohrabrenje
svojih suigrača. Ni jedna pjesma, koliko sam ja čula, nije bila uvredljiva niti
se okomila na koga.
Iz
perspektive studentice koje nije odrasla u Rijeci, gledati 1. HNL bio mi je
lijep doživljaj i definitivno ću otići na još koju utakmicu. Naježila sam se od
Armadinog srčanog navijanja, ali i zgrozila od uvreda staraca. No nije to samo
stvar Rijeke, Balkana, dobne skupine i spola. Glasnih i ponekad neartikuliranih
„navijača“ ima na svakom stadionu, radilo se to o prvoj, drugoj ili kojoj god
hrvatskoj/engleskoj/njemačkoj/… ligi. Na kraju krajeva, to je dio pravog
nogometnog doživljaja, htjeli mi to ili ne. Nadam se samo da strani igrači
Rijeke još uvijek nisu naučili što znači
*****, ***** ili pak *******.
Podijeli na društvenim mrežama