Evo nas u vremenu kad ga imamo u izobilju. Vrijeme, na to sam mislio. Doma smo, buljimo u TV, pa u komp, pun nam je kufer ‘lijepih’ vijesti, promijenimo perspektivu za kraći obilazak sanitarnog čvora, okrenemo se ondje dva do tri puta u svrhu tjelesnih vježbi, pogledamo kroz prozor ali i tamo se odvija Ništa (btw – novi naslov Kureishija!), a fotelja je i dalje odbojna i privlačna istovremeno.
Ah, dovraga, pregledamo staru kolekciju CD-a, jer ima i takvih u nečijim domovima, pa nam pogled odjednom skrene. Gle, s godinama smo skupili biblioteku, nešto smo sami kupovali na akcijama, a štošta je nepozvano stiglo putem rođendanskih čestitki na naše stalaže. Hmm, Komunalno društvo Čistoća je izdalo monografiju? A, ne, to je Franzenov roman! Nisam imao pojma da je i to tu… ah, pa ajde da ustvrdimo što nam još skrivaju te, sve dosad, nevidljive police!
JEFFREY EUGENIDES: Srednji spol
Znate li gdje je Izmir? U Turskoj, da, al’ nema milijun kuna za točan odgovor. Naime, ondje su živjeli Grci, a grad se zvao Smirna, počinje ovaj sjajni debeli roman. Prati nekoliko generacija izbjeglih stanovnika koji bježe pred Turcima u američki Detroit.
Početkom 20-ih godina prošlog stoljeća, ondje se počinje razvijati najjača američka proizvodnja. No, osim tih kočija bez konja, Detroit je znan i po velikim nemirima u šezdesetim. Ali ostavimo sad tu povijest. Vraćam se na zaplet romana – u bijegu pred smrću brat, Lefty, i sestra, Desdemona, se vjenčaju. Uskoro im se rađa sin Bankrot, pa potom mlađi Milton, koji pak ženi svoju sestričnu Tessie, a njima se rađa curica Calliope. Ona je najpoznatiji hermafrodit u povijest, jer negdje prije dvadesete postaje on, Cal! Ova zabavna obiteljska soap opera pisana je pitko, duhovito i nezaustavljivo vam se zakači za sve pore kojima dišete. Šteta je ne pročitati!
KARL OVE KNAUSGAARD: Moja borba (svih 6 tomova)
Da, ovo jest malo zahtjevno, ali zar nisu i vremena upravo takva? Knausgaard je, ukoliko potraje još nešto svijeta u budućnosti, vjerojatni najmlađi osvajač Nobela za književnost.
Nemilosrdno secira svoje djetinjstvo, vlastitog oca koji napušta mladu obitelj i uglavnom puno pije, potom prati sebe kao učitelja adolescenta na norveškom sjeveru, osniva bend sa starijim bratom, pa sve do zasnivanja obitelji s također pjesnikinjom Lindom, koja pati od bipolarnog poremećaja. Apsolutno svaki djelić njegova života pisan je u Ich formi, bez zaobilaženja istine, brutalno iskren i istodobno grub i afirmativan prema sebi. Tijekom proteklih deset godina kako su objavljivane knjige, Knausgard vodi pravne bitke s članovima obitelji svoga oca koji ga osuđuju da piše laži, no on unatoč tomu ustrajno nastavlja bez kompromisa. Nisam siguran može li itko bolje ispisati autobiografiju!
MARGARET MAZZANTINI: Ne miči se
Bez obzira što je stariji naslov preporučam štivo ove autorice. Iako, priznajem, najprije sam pogledao film, u glavnoj je ulozi Penelope Cruz, pa tek onda nabasao na knjigu.
Radi se o jednom uglednom kirurgu koji se upliće u ljubavnu avanturu s Italiom, mladom, strastvenom ženom. No, osim toga njegova petnaestogodišnja kći strada u prometnoj nesreći, pa se roman pretvara u jezivu realnu priču. Nimalo ugodno za čitanje, da, ali psihologija likova je sjajno ostvarena, žudnja, krivnja, ljepota, besmisao, sve je opisano u knjizi.
HARUKI MURAKAMI: Muškarci bez žena
Japanac misli ozbiljno kad juriša na tron Nobela! Nakon remek-djela Norveška šuma, Murakami se svijetu otkrio kao pisac specifičnog stila s malo neočekivanih psihodeličnih dijelova (neki to zovu magičnim
realizmom) koji zahvaćaju svaki njegov roman, prstohvatom erotike, pop referenci, ali i nevjerojatnom lakoćom konzumiranja pitkih tekstova. U sve to dodajte i implicitnog humora i upustite se u ovih sedam pripovijedaka o muškarcima. Naslov vam govori dovoljno, dakle, samci izbjegavajte ovo zrcalo!
JAMES KELMAN: Kako je kasno bilo, kako kasno
Ovaj škotski pisac je svojedobno gostovao u Rijeci, kad je i promovirao ovaj kafkijanski roman nagrađen prestižnom književnom nagradom Booker.
Rukopis je pisan kao neprekinuti niz zapažanja, struje svijesti, oporih misli, i teško je za njega reći da je optimističan, upravo suprotno! Crni humor na otočki način je naravno neizbježan. Zbog čega vam neće biti lako ostaviti knjigu do samog kraja, a glavnog lika proganja jedna misao – cigareta, kako bi sad dobro došla!
B.B. PEKAR: Seljobriti kaži 2
Branislava Bašića sam upoznao prethodnu godinu na jednoj svirci u Novom Sadu, već prema uvodnim riječima shvatio sam koliko je duhovit i neposredan. Ovaj je naslov drugi u njegovoj kolekciji u kojoj ismijava reality svijet u rodnoj Srbiji.
Započeo je svojedobno objavljujući kratke komentare i opažanja na društvenim mrežama, poslije je to širio na poeziju, a onda i na kratke priče kojih je u ovom izdanju otprilike polovica, nakon čega slijede tweetovi. Evo nekih od originalnih ispada: Da li je Marc Bolan bio Bosanac? Poslušni nas vode u ambis! Pazite šta čitate, nemoj posle jebiga! A za sam kraj Pekar nam je ostavio poeziju, oporu, tvrdu, autentičnu!
ARTO PAASILINNA: Dražesno kolektivno samoubojstvo
Eh, dakle, u normalnim okolnostima vjerojatno bih izbjegao prijaviti ovaj naslov, no, kako sad stoje stvari treba nam možda malo više zabave. A u tom je tonu pisan ovaj roman.
Finac Paasilinna inače je znatno poznatiji u ostalom dijelu sjeverne Europe, dok ga doma baš i ne cijene previše. Možda zbog jer se voli sprdat s vlastitom nacijom koja prednjači po broju suicida. No, u ovom slučaju on je to izokrenuo u ironični obrat. Ukratko, dvojica potencijalnih samoubojica razmatraju načine kako skončate svoje, smatraju, beznačajne živote. Potom shvate da možda postoji u zemlji još nekih kojima je dosta svega pa objavljuju oglas u nacionalnim novinama da se ljudi sličnih nazora jave i načine kolektivno samoubojstvo. I tu kreće zaplet. Ne otkrivam više detalja!
KAZUO ISHIGURO: Nikad me ne ostavljaj
Iako japanskog podrijetla, Ishiguro je Englez. I piše tipičnim otočkim stilom, nenametljivog humora, emotivno distanciran, iznimno uzbudljiv. Riječ je o distopijskom romanu.
Naime, u udaljenim krajevima Engleske postoje institucije koje obrazuju mlade ljude. Oni tamo odrastaju, uče, žive, zaljubljuju se, prilagođavaju životu zbog kojeg su na svijetu – oni su donatori organa ugroženima, to im je jedini cilj postojanja. Među nekima od njih se rađa istinska ljubav i načuli su nepouzdanu priču o tome da se takvim parovima omogućuje i budući zajednički život nakon samo jednog doniranja. Kreću u potragu za istinom. Predivno štivo nadahnutog autora, nezaobilazno za čitatelje gladne kvalitetne literature!
PETER HØEGO: Susanin efekt
Eh, ovaj Skandinavac je stekao mega popularnost trilerom Smiljin osjećaj za snijeg.
Ako niste čitali, obavezno u ruke također. I u ovom romanu, koji sadrži distopijske elemente, autor postavlja teoriju o probranom društvu Danaca koji gradi tajna skloništa na nekom udaljenom otoku. No, što je Susanin efekt? Tu u igru ulazi i nešto parapsihološkog! Štivo je uzbudljivo, pa vam neću otkrivati ništa više!
MICHEL HOUELLEBECQ: Serotonin
Genijalni Francuz je napisao roman o ljubavi na svoj opori, ironični ali i empatični način. Glavni je lik inženjer agronomije, depresivan je i ovisan o tabletama i cigaretama.
Kao i svi njegovi radovi i ovaj je prožet epizodama erotičnosti (katkad i pornografičnosti), zapletenim odnosima među muškarcem i ženama (Yuzu, Camille). Da svu tu napetost svede na minimum inženjer se šopa svakodnevno tabletama koje smanjuju potenciju i općenito želju za životom. A onda se seli iz vlastitog stana u hotel, jer ima puno novaca na računu. No, zanimljivost je štiva poljoprivreda, dugoročne posljedice genetskih manipulacija, eksploatacija agroindustrije i tome slično, a niti jednog trenutka vam tema ne postaje dosadnom jer Houellebeq piše jednostavno i zabavno.
Podijeli na društvenim mrežama