Ljubljana

Foto: Johann Jaritz / Wikipedia

Kao nekoliko puta
manji grad koji broji oko 300 tisuća stanovnika, a vrši službu prijestolnice
jedne države, Ljubljana odaje dojam zgusnutosti i koncentriranosti javnoga
života mnogo više od Zagreba. K tome, razlike u arhitekturi, uređenju i
mentalitetu ljudi, te broju i vrsti javnih događanja prilično su velike, i
ovdje je Ljubljana definitivno u prednosti.

Ljubljana je mladima iz Hrvatske zanimljiva prvenstveno kao
sveučilišni grad. Zbog bilateralnoga sporazuma između Hrvatske i Slovenije
hrvatskim državljanima je upis na slovenska sveučilišta relativno jednostavan,
a Ljubljana ponudom obrazovnih smjerova i organizacijom studentskoga života
predstavlja poželjnu destinaciju za buduće studente. Osim studentima, Ljubljana
je zanimljiva i kao koncertna destinacija; često je nama to najbliža lokacija,
osim Udina u Italiji, koju svjetski poznati bendovi uvrštavaju u europske
turneje. Shopping-turizam se također ubrzano razvija, a ne treba zaboraviti ni
renome ljubljanskoga Kliničnega centra na području cijele jugoistočne
Europe.

Vizualno, Ljubljana je grad srednjoeuropske i modernističke
arhitekture, vrlo dotjeran i to sve više što je bliže centar grada. Sam centar
Ljubljane je Prešernov trg uz rijeku Ljubljanicu koji uz Tromostovje, zgradu Nacionalne
in univerzitetne knjižnice i mnogih drugih djela slavnoga arhitekta Jože
Plečnika iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća predstavlja užitak za
sve ljubitelje arhitekture. Od centra grad se širi u pet krakova kroz
Ljubljansku kotlinu kojom dominiraju dvije uzvisine vješto uklopljene u vizuru
grada. Kao orijentacijska točka za snalaženje po Ljubljani može poslužiti
Ljubljanski grad, utvrda na uzvisini iznad centra grada, do koje se može
pješice i suvremenom žičarom i s koje se pruža panoramski pogled na cijelu
Ljubljanu. Na drugoj uzvisini nalazi se park Tivoli koji se nastavlja u prirodnu
šumovitu površinu i koji je bogat raznovrsnim sportskim sadržajima te stoga
idealan za rekreaciju i sportske aktivnosti.

Jedna je od prednosti Ljubljane i njezina konfiguracija –
cijeli je grad, naime, potpuno ravan. Ovo znaju cijeniti ljudi iz brdovitih
krajeva poput Rijeke, i to istovremeno znači da dobar dio godine možete uživati
u zdravom i besplatnom prijevozu – biciklu. Naravno, dok vam ga ne ukradu.
Krađa bicikala je u Ljubljani toliko uobičajena da ljudi vrlo često voze stare
islužene bicikle koje nitko ne želi ukrasti. Ostale mogućnosti prijevoza su
autobusi s prilično kompliciranom naplatom karte preko Urbana-kartica, taksiji,
te naravno, pješačenje, budući  da cijeli
centar grada predstavlja pješačku zonu u kojoj automobili nemaju pristupa. Ukoliko
se odvažite na obilazak Ljubljane automobilom, shvatit ćete da su vozači
relativno pristojni a prometne gužve nisu baš česta pojava. Automobil je zgodan
i ako posjetite shopping-kvart BTC, koji je također nadaleko poznat. U početku
nastao kao industrijska zona na periferiji grada, BTC je u posljednjih godina
postao shopping-meka i kombinacija suvremene arhitekture, konzumerizma i
nebrojenih kružnih tokova u kojima se vrlo lako izgubiti. Ili pregaziti pješaka
ako ste neoprezni. Ovo me dovodi do još jedne od specifičnosti Ljubljane, ali i
cjelokupne Slovenije u odnosu na južne susjede: prometna pravila. Slovenija,
naime, ima takve drakonske kazne u prometu da vozačima vrlo rijetko pada na
pamet da bi kršili pravila, što znači da se pješaci i biciklisti osjećaju
prilično sigurno. Dovoljno sigurno da smatraju kako je prelazak ceste potpuno
sigurna aktivnost i kako ćete sigurno uspjeti zaustaviti vozilo na vrijeme.
Stoga, ako ste vozač, pripazite.

Ono što bi se moglo nazvati ljubljanskom »špicom« ustvari je
niz pitoresknih kafića, restorana i galerija uz lijevu obalu Ljubljanice koji
imaju i određeni boemski štih, i savršeno se uklapaju u vizuru staroga grada.
Ovdje nije rijetkost uživo vidjeti poznate osobe, političare i medijske
ličnosti, ali i velik broj slučajnih prolaznika, Ljubljančana i turista. Dojam
metropole dodatno pojačava i velik broj stranaca, koji se sa svojim domaćinima
sporazumijevaju uglavnom na engleskom jeziku.

Glazbena scena u Ljubljani je prilično raznovrsna. Rock i
alternativna scena počiva na naslijeđu prvih punk bendova s kraja sedamdesetih,
povezivanja glazbe i konceptualne umjetnosti kroz udrugu Neue Slowenische Kunst
i njihov glazbeni ogranak Laibach. Danas je glavno okupljalište ljubljanskih
alternativaca kompleks Metelkova blizu željezničke stanice, koji bi se
Riječanima moglo opisati kao nekoliko Palacha na jednom mjestu. U Ljubljani je
prilično jaka i rap scena, a izvođači i publika ovom glazbom pokazuju jaku
povezanost s Balkanom – mnoge pjesme sadrže dijelove na srpskom ili hrvatskom
jeziku, a dobar dio izvođača su Ljubljančani s podrijetlom iz ovih zemalja.

Fascinacija jugoistočnim susjedima je općenito u Sloveniji,
a pogotovo u Ljubljani, vrlo izražena, i to je osobito vidljivo u području
glazbe, filma i književnosti. Većina slovenske stand-up komedije
tematizira kulturalne razlike Slovenaca i došljaka, i na tome se toliko
inzistira da već dolazi do zamora materijala. Slovenski filmovi često imaju
sličnu tematiku. Slovenska književnost proteklih je godina također bila puna
ovakvih tema, ali ovaj trend, čini se, opada. Razlog zbog kojega spominjem
Sloveniju u širem kontekstu jest situacija koja nije ni u Hrvatskoj nepoznata,
a to je da se čini da se sve događa u glavnomu gradu. Ljubljana je prema tome,
središte jedne izuzetno centralizirane države i ako se događa nešto značajno
gotovo uvijek se radi o Ljubljani. Dalmatinska glazba je također dio ovakvoga
trenda i također predstavlja poslasticu za određeni dio Ljubljančana – ako na
ljubljanske Križanke, otvorenu koncertnu pozornicu, dolazi primjerice Oliver
Dragojević, ili neka od mnogobrojnih dalmatinskih klapa, spektakl je
zagarantiran. Kad sam spomenuo Križanke kao lokaciju, treba spomenuti i
Cvetličarnu, veliku koncertnu dvoranu izgledom nalik na riječki Stereo, koja se
nalazi izvan samoga grada, na sjeveru, u blizini novoga nogometnoga stadiona i
sportskoga centra Stožice.

Samosvijest ovoga grada i briga njegovih stanovnika o
očuvanju vlastitih prava je još nešto što upada u oči posjetiteljima iz
Hrvatske. Svaka će nespretna izjava političara biti popraćena zajedljivim
grafitima po pročeljima, prosvjedi nisu rijetkost, bilo da se radi o rušenju
vlade ili pravima studenata, a razne manjinske skupine (doseljenici – čefurji,
LGBT osobe, alternativci bilo koje vrste) ponosne su na svoju posebnost. Upravo
zbog ovakvoga mentaliteta, u Ljubljani se posjetitelj osjeća dobrodošao, a
ukoliko dolazite iz Hrvatske jezična barijera neće vam predstavljati preveliki
problem. Što reći na kraju nego: Vljudno vabljeni v Ljubljano!