Sociolozi ovu zanimljivu
društvenu pojavu zamjećuju još negdje sredinom dvadesetog stoljeća, ali rapidni
porast ove populacije (mislim da je izraz potpuno prikladan) drastično se penje
u posljednjih dvadeset godina i sve više poprima obrise globalnih razmjera.
U svakom slučaju, iz onoga što je do sada poznato, može se zaključiti jedno: Unatoč općem kaosu
koji vlada političkim, gospodarskim i ekološkim pojasom cijele planete, širom
svijeta začuđujuće brzo raste postotak ljudi čiji
ego u potpunosti nadvladava sve nacionalne, rasne i vjerske razlike koje od
pamtivijeka potresaju ljudsku civilizaciju, a visoka ekološka osviještenost i
socijalna solidarnost toliko je usađena u životni stil da se ova osobina smatra
osnovnim građanskim bontonom. U njihovoj životnoj filozofiji bliskost čovjeka i
prirode prerasta u odnos majke i djeteta, a sami ljudi prepoznaju se kao braća i sestre te svoj
životni vijek uvelike posvećuju radu na dobrobit zajednice.
Da stvar bude još zanimljivija,
bez obzira na geografsku udaljenost i pripadnost različitim etničkim skupinama,
u pogledu vjerskog opredjeljenja mahom dijele potpuno isti duhovni svjetonazor koji, što je posebno
interesantno, predstavlja suštinsku bit
svih nacionalnih duhovnih tradicija. Po prvi puta u svjetskoj povijesti
pripadnici različitih religija i vjerskih sljedbi prepoznaju jednotu u
različitosti, stoga jedni prema drugima ne gaje vjerske predrasude već izraziti
osjećaj uzajamnog poštovanja. Istovremeno u pozadini ove zajedničke duhovne
veze ne postoji ujedno i zajednički duhovni autoritet, tako da se ne može
govoriti o postanku neke nove globalne religije. Dapače, prema njihovom svjetonazoru
i sama religija je prevladana etičkim vrijednostima čime se stoljetni teološki
balast pretače u čistu duhovnost koja na razini univerzalnih ljudskih vrijednosti jednako tako postaje univerzalna
svjetska duhovna kultura.
Ali ovaj fenomen nije samo
sociološki. Paralelno s istim, i unutar iste skupine, znanost svjedoči još
jednu pojavu koja otvara potpuno nova saznanja o prirodi ljudskog bića.
Najvažnija znanstvena zapažanja
provedena u kontroliranim laboratorijskim uvjetima opisuju nove fiziološke
determinante sasvim suprotne dosadašnjim spoznajama o održivosti vrste. Homo sapiens sve više postaje biće duha,
sposoban kontrolirati mentalne procese kojima po vlastitoj volji obnavlja
stanice tijela, ili, uz pomoć razvijenih mentalnih tehnika, svu energiju
potrebnu za održavanje tjelesnih funkcija prima izravno od Sunca.
Mnogi tumači drevnog Majanskog
kalendara u svemu tome raspoznaju znakove početka novog planetarnog ciklusa koji
započinje kozmički iniciranim pomakom u
granicama ljudske svijesti. Prevedeno na katolički hrvatski – božja djeca
konačno shvaćaju ono o čemu im je Isus govorio.
Od svih mogućih scenarija o “kraju svijeta kakvog poznajemo” meni je
ovaj evolucijski pomak znanstveno i filozofski najuvjerljiviji, i zato sam u
pogledu budućnosti života na našoj lijepoj planeti Zemlji veliki optimist.
Ali, naravno, mome ljudskom umu
koji je do jučer bio pokriven plavom pionirskom kapicom uvijek se nameću neka sporedna
pitanja izvan dnevnog reda. Tako i mene u cijeloj toj evolucijskoj koncepciji muči jedno drugo pitanje koje se
otvara logički:
Što ako se to ne odnosi samo na ljudsku vrstu, nego isti evolucijski
val potakne promjene u cijeloj prirodi?
Ispočetka mi ova misao nije
zadavala nimalo brige…dapače, bilo mi je čak i zabavno praviti razne
evolucijske križaljke, jer ne vidim nikakav problem u tome da se recimo u
jednom takvom razvojnom ciklusu muhe pomaknu na mentalnu razinu leptira, a leptiri na razinu slavuja. Ali kada
sam došao do predzadnje karike u prirodnom lancu malo sam se zamislio…jer ako
se svi pomiču stepenicu više, to bi značilo da bi se i primati iz porodice Hominidada
– poznati kao čovjekoliki majmuni – mogli pomaknuli također za stepenicu više,
tj. na intelektualnu, duhovnu i kulturnu razinu današnjih ljudi.
Moram biti iskren da mi takva
varijanta nije osobito draga, jer u tom slučaju situacija nije sasvim bistra i
lagano prijeti da se ponovo sve malo zakomplicira. Vjerujem da i sami možete
zamisliti kronologiju nove majmunske
povijesti.
Siđu s drveta, razviju sredstva za proizvodnju i skuže da je
voda u biti H2O…a ako je voda H2O onda je logički da i u vodi ima hrane, što
znači da cijena banane ide dolje.
Nastavak priče nije potrebno spominjati, jer dalje je sve poznato…Ne
samo da smo to sve učili iz knjiga nego i bili svjedoci svekolikog razvoja takve
historijske “pameti” kojoj, usput rečeno, svjedočimo i danas (evo baš jednim
okom pratim dnevnik).
Ne treba imati previše mašte da
se zamisli kako će to sve ići.
Kada se prvi u vrsti spuste na
zemlju ogradit će svoj vlastiti posjed i na tom dijelu teritorija sebe
proglasiti većinskim narodom, a svi koji siđu malo kasnije postaju manjina. Osnovat
će religije, proglasiti države, osvijestiti nacionalnu pripadnost….i sve će
biti u redu do prve ekonomske krize. Tada će orangutani za sve okriviti čimpanze,
a čimpanze orangutane….i s ono malo “prosvijetljenog” mozga krenut će oružjem
jedni na druge…U ime boga, u ime naroda, jedni drugima razoriti će domove,
porušiti bogomolje…paliti i žariti uzduž i poprijeko…dan za danom, godinu za
godinom, sve dok se u igru ne umiješaju gorile i sukladno vlastitim interesima stave
situaciju pod svoju kontrolu…u skladu sa deklaracijom UN-a, dakako.
A u cijeloj toj tipično majmunskoj
priči nastradat će upravo ljudi…jer, koliko god mi bili u tom trenutku napredniji,
sa majmunima dijelimo istu planetu.
Netko će reći da nema razloga za takve
brige s obzirom da je ljudi preko šest milijardi, a majmuna puno manje. Ali svi
znamo da ih i ne treba više nego upravo toliko koliko ih ima pa da naprave
nered u cijelome svijetu…unatoč tome što će postati razumna bića.
Jer, što bi rekao doktor Arslanagić:…postali jesmo ljudska vrsta, ali
sve su to i dalje majmunska posla.
Podijeli na društvenim mrežama