Manofon najavljuje novi album

Tragom prvijenca, i na drugom se albumu krativni dvojac
upustio u eksperimentiranje sa stilovima. Hrabro su premrežili rock, pop, jazz,
akustiku i elektroniku, držeći se, kako sami ističu, „u prvom redu nastupa u
živo težeći da sve bude humano, odsvirano, lišeno kompjuterkih primjena…“

Glazbenici koje je Manofon okupio na ovom albumu pristižu sa
svih žanrovskih strana, gdje svatko od njih čini dio mozaika kojega su Križan i
Štok zamislili. Tako se stvaralačkom dvojcu rado pridružio Olja Dešić kao
aranžer gudačkih dionica, bubnjar niza bendova (Laufer, Majke, EdoMajka,
Mandrilli, Fit) Alen Tibljaš, kao i njegov kolega dobitnik Statusa Branimir
Gazdik, zatim višestruko nagrađivani basista Henry Radanović, gitaristi Vava Simcich,
Ivan Pešut i Neno Belan, kao prateći vokali čuju se djevojke iz grupe E.N.I.,
prvi glas Riversica Ana Jakšić te Jasmina Sokoli iz Putokaza, a svoj je
doprinos dala i brass sekcija  Boris
Mohorić, Tonči Trinajstić te Marijan Oršsković, kao i gudači Maja, Nataša i Vid
Veljak. Sandi Bratonja (Urban&4) je gostovao na harmonici.

Za razliku od albuma “TV UM” 
gdje je Boris pjevao sve pjesme, na novome se materijalu daju čuti i Gabrijela
Galant Jelenić iz grupe Nola, Zoran Predin i Marko Tolja, a rad na albumu
specifičan je i po tome što su materijali snimani na nekoliko lokacija – od
Rijeke, preko Ljubljane do Pule, a gdje kad je kao studio poslužio i kakav
glazbeni atelje iz kojega bi snimljeni dijelovi internetom slani u „bazu“.

Konačnu boju ovog tonskog zapisa dao je Edi Cukerić,
producent zaslužan za dobar zvuk, među mnogima i Rundeka, Hladnog Piva,
Gustafa, Bamby Molestersa… 

Popis pjesama:
1. Uvodna
2. Ono što već znam
3. Tamo gdje bila si prije
4. Mjesto za skriti
5. Ovaj put
6. Trebam znati
7. Kad siđem sa scene – glas Zoran Predin
8. Ti bi to – glas Nola
9. Mogu biti što želim – glas Marko Tolja
10. Život je san – glasovi E.N.I.