Poslije su mu se glasači, to vam je ona
amorfna masa ljudi koja čim ih se iznevjeri u gospodarskim pitanjima mijenja
ideološku zastavu iz federacijske u onu drugu s kojom i dan-danas mašu ostaci
Lynyrd Skynyrda, osvetili dovodeći holivudskog bilmeza na čelo države. Malo
bliže nama, konzervativna Thatcherica je čeličnom rukom ukidala radnička prava,
postavši najčešćom negativnom političkom figurom i referentnom točkom u
britanskim pop rock punk pjesmaricama. Vrijeme je to kad se i u nas stidljivo i
u ne baš drskim metaforama progovaralo o dvojbeno ispravnim državnim stavovima
i ponašanju. Pogledati pod sekciju Paraf: Goli Otok i/ili Policija, te Pankrti
Ljubljana je bulana i slični napjevi.
Slušajući,
međutim, edukativnu emisiju koja je išla svakodnevno na prvom programu Radio
Zagreba, Po vašem izboru (apropos,
nitko mi nije nikada argumentirano objasnio zbog čega se zvala tako, a ne kako
je trebala Po NAŠEM izboru, jer je jasno da su glazbeni urednici samouživali u
emitiranju ploča koje su upravo otkrili ili nabavili iz inozemstva), skroz je
bilo nevažno tko je gdje na vlasti, skromnog smo znanja engleskog jezika bili
pa u analizu tekstova nismo ulazili, odnosno znali smo tek da je rokenrol usko
povezan s načinom kojim mladi ljudi promatraju svijet oko sebe i vlastiti
položaj unutar njega. I da smo na neki način dio općeg pokreta koji je
djelomično zahvatio i naše krajeve. Rokenrol se tijekom tih desetak godina
razvijao na zaseban način i pratio ga je supkulturalni diskurs u umjetnosti
koji se potpuno počeo iskazivati u svim pravcima.
I
nije bio cilj snimiti što više komercijalnih ploča već želja da se izrazi
potreba da se iznađe najprihvatljiviji model življenja koji bi mladom čovjeku
pomogao nadvladati vlastitu smetenost – tipično stanje za adolescenta – i da se
kao umjetnik domišljato i kreativno izrazi o stanju u kojem se zatekao mimo
svoje emocionalne a kamoli političke volje.
U
takvim okolnostima rastao je na Zapadu pravi revival rockabilly zvuka. Najprije
se Jagger slikavao u društvu Stray Cats, a kad su ovi dobili svoj diskografski
ugovor i otputili se u smjeru megazvijezda, niknuli su na njihovu svijetlu primjeru
i drugi izvođači istog žanra.
A
onda su, u organizaciji ljubljanskog Cankarjevog doma, u goste u bivšu državu
pozvani britanski, predstavljani su takvima u našim medijima, prvotimci i
najvažniji predstavnici rockabillyja na Otoku, grupa Matchbox (nepotrebno
objašnjavati da im današnji imenjaci iz Amerike nisu ni u kakvom srodstvu).
Najprije ih je radijski voditelj Miljenko Jelača iz već spomenute radio emisije
pustio u eter u 12.12, pa ponovio to koji dan kasnije, ali već sa sljedećim
albumom. Teren je sondiran pažljivo, te se u distribuciji širom Juge našla i
njihova ploča.
Nije
bilo baš toliko neobično i egzotično da u onoj državi sviraju bendovi s one
strane željezne zavjese, ma ni slučajno! Ta ovuda su prolazili Deep Purple iz
faze Mark III, pa Stonesi ’76, Santana, Jack Bruce, Rory Gallager, Peter Green,
Gillan, Gang Of Four (istina, tu jesen 81.) i mnogi još drugi selebritiji. Ono
što je bilo ključno te potpuno neobično jest da su rokabilci Matchbox zalutali
i amo, možete li vjerovati, u Rijeku!
Znate
kako je s našim gradom, lijep ali vrlo odoljiv i zaobilazljiv, heh… Dobro,
negdje pri kraju karijere sa suprugom Ikeom Turnerom Tina je stvarno održala tu
koncert, a malo poslije i Suzi Quatro, ali ono, već kad je glam rock blijedio,
a ona tražila bilo kakav angažman da održi dinamičnim stanje u svom ormaru s
parom novih kožnih hlača. No, dakle, kad je konačno objelodanjeno da će momci
održati koncert u Dvorani Mladosti, mladost ih mjesna nije željela razočarati,
pa se odazvala svirci masovno. Ulaznice su stajale 120.- dinara, u
protuvrijednosti to je značilo kao jedna nova ploča u Jugotonu. Prodao se
veliki broj, ali gle čuda, na parket, gdje se najčešće nalazila mlađarija od 13
do 17 da se pravovaljano izdivlja, ispoga i ispleše (bio je to dan kad su
pankeri, frikovi i šminkeri potpisali mirovni ugovor!), su već zauzeli stariji,
znatno stariji momci. Oni s dekorativnim dlakama pod nosom i crnim rekvizitima
u rukama, produžecima kratkih falusa. Milicija. Ali kako smo i pretpostavljali
mi raspoređeni od strane organa reda po tribinama lijevo i desno, oni su došli
amo ne na zabavu nego sa zadatkom je nama uskraćivati.
Uglavnom,
Britanci su izašli na stejdž, a mi, ne poznavajući baš pažljivo njihov opus
svejedno smo im se odmah predali na uživanje. Rokenrol je zajeban, kupi te
tiktak! Još s tim uvijek jednim te istim Chuck Berryjevim rifom, skočili mi svi
na noge! Jupii, juhuu, orilo se. Dobro, bilo je i neartikuliranijih vriskova
kojima kao da je tata bio Johnny Weismiller, ali šta ćeš, u našu su provinciju
došli pravi pravcati Englezi. Još i sviraju ko zmajevi i pitaju nas u pauzama
za zdravlje, na svom jeziku, dakako! Al sve što mladeži ispada iz ustiju je
uvježbano YEAH! Ovi sa šapkama nas mrko gledaju, neki urlaju na one s prve
stepenice odmah do ograde, ajde skoči amo
na parket pa da ti prebrojim svece po rebrima, ali nitko ih ne šljivi,
gledamo očarani Matchbox.
Posred
koncerta, navabljen ipak neodoljivim pozivom s parketa, dugokosi obožavatelj
preskače ogradu, vozi slalom ko lud među plavima, nitko ga ne dospijeva
pokositi a kamoli uhapsiti, te jednim vrijednim skokom dokida granicu između
zvijezda pozornice i publike, neopisivom ljubavlju obasipa gitaristu benda, pa
prije negoli ga Zakon otpelja u marici i basistu pokušava obrlatiti, ali mu
ovaj uzmakne, ne iz zlobe, tek iz fore. Tridesetak godina kasnije saznajem da
je riječ o momku čija je bosa noga dala naziv dokumentarcu u režiji Morane
Komljenović.
Kad
su odstranili iz dvorane zlikovce i opasne mlade podrivače samoupravnog
socijalizma, Uniforme su nastavile patrolirati parketom nesretni jer ne mogu
doma vlastitoj ženi prigovarat zbog bilo čega nego se ovdje moraju natezati sa
svim tim idiotima i krebilima kojima buka pere mozak. I još plaćaju za tu
uslugu! Pih, ko će da razume današnju omladinu!
Bližio
se finiš koncerta, Matchboxi su bili sve bolji, a mi sve iracionalnije
zaljubljeni u njih, kad eto nove nesreće! Jedna se šapka Organa našla izvan
predviđenog područja koje je imala pokrivati, tojest odletjela je s glave, ali
uz nemalu pomoć, eh sad bilo bi lijepo napisat mene ali uopće ne već, nekog
gledatelja. Grom i pakao! Čim su ovi odsvirali tuš za kraj pjesme, murija je
članove sastava relativno pristojno otpratila u svlačionicu, a onda ih preventivno,
da ne požele slučajno se vratiti na bis, zaključala ondje! Ključ je u džep uzeo
komandir akcije kodnog imena Barbašime i držao ga ondje dok nisu publiku
istjerali iz dvorane.
I
tako je završio taj spektakl. Nikom nije bila razbijena glava, krvi nije bilo
ni od dobrovoljnih davatelja na vidiku, razmilili se mi mulci ko miševi nakon
deratizacije po autobusnoj stanici, posjedali u jedinicu pa doma preko Rječine,
pobjegli sa Sušaka. Matchboxi su se navodno htjeli i dodatno zabavljati po
Rijeci, ali im je diplomatski objašnjeno da takvo što nije moguće ovdje. Pa
evo, ništa se osobito nije promijenilo, zar ne?
Podijeli na društvenim mrežama