Mazinga

I dok danas na radost ili
tugu brojnih poklonika, imamo široki izbor programa i što želimo gledati, od
999 programa na kraju se uvijek zadržimo tek na par njih. Računica je jasna: da
se na svakom od 999 programa zadržimo po minutu trebalo bi nam  skoro 17 sati da sve prođemo i ništa ne
vidimo. U vrijeme mog djetinjstva imali smo dva državna programa Televizije
Zagreb, a zajednička kućna antena pribavila nam je dva „trulokapitalistička“
programa RAI Uno i RAI Due. I dok je za Rafaelu Carru, Pippa Bauda i drugih
poznatih talijanskih voditelja, ostatak ondašnje zemlje čuo iz tiskovina ili iz
križaljki, mi smo ih gledali uživo. Premijere filmova ponedjeljkom uz nezaobilazno
primo tempo i secondo tempo. Tek toliko da se malo gledatelji na čizmi a i ovi
s druge strane sjevernog Jadrana, odmore i pripreme kakvu užinicu za nastavak
filma. S razlogom smo bili ponosni što smo prije drugih znali za Sabrinu, Annu Oxu, Baltimoru, Buda Spencera i čatavu silu „pokreta“ italo disca koji
je u to vrijeme kičastih 80-tih tresao Staru damu. Sportski fanovi imali su priliku uživo gledati utakmice
najjače nogometne lige na svijetu i pri tome ne skrivajući  ponos što sve znaju puno prije  drugih….

Osim na Kvarneru i u Istri
(ako ovo čitaju Dalmatinci neka mi oproste ali nemam informaciju) jedan je lik
obilježio odrastanje moje generacije. Dan danas na njegov spomen mnogima od nas
zasjaje oči. Taj lik nikad nije obišao ondašnje domaće tiskovine. Nitko osim
nas Sjevernih Jadranaca nije čuo za njega, a kamo li ga gledao.  Lik zbog kojeg bi ulice na 20-tak minuta
ostale bez djece, lik koji je omogućio 20 minuta odmora susjedima, lik koji je
obilježio da se u 16:10 prestane okretati Zemlja. I lik koji je u 16:35 obilježio „pakao“ na
ulicama uz nezaobilazne urlike susjeda da je kući mir od 15 do 17.

Mnogi  već pretpostavljaju da je riječ o vjerojatno
našem najvećem animiranom junaku Mazingi 
Zeti (Mazinger,  Mazinga Z, …),
japanskog  manga autora Kiyoshija Nagaija
(Go Nagai). Animirani anime film, naravno da u to vrijeme nismo imali pojma o vrstama
animacija, žario je i palio Japanom, Italijom i malim područjem ovog djela
Europe. Osamnaest metarski divovski robot s kojem je upravljao Rio Kabuto  uz robotsku družicu Afroditu u vječnoj borbi
protiv zlog (zle) fizičkog hermafrodita Baron Assure (Barona Ašura kako smo je
mi zvali) kojoj nije nedostajalo ni financija ni ideja za kreiranje novih
robota koji su se borili protiv našeg ljubimca. Svaka  Mazingina pobjeda bila je i naša i u tolikoj
mjeri se realizirala u stvarnosti da su se prilikom dječjih koškanja ili tuča
nerijetko upotrebljavale Mazingine uzrečice. Nije naravno na odmet spomenuti da
je jedna moja prijateljica, upotrijebila frazu „pugno a razzo“ i preciznim
nokautom primirila jednog nasilnika nakon čega je dobila nadimak koji nosi i danas
– Mazinga. 

Animirani film kao animirani
film, nama je bio inspiracija za igru, za dječačke tuče, za kreativnost i
dječačko maštanje. Jednostavno i mi smo ga htjeli.  Uz Mazingu smo rasli, prisjećali se uvijek s
nostalgijom i u vječnoj borbi dobra i zla u nekom skrivenom kutu cortexa
prizivali Mazingu. Vrhunac svega bile su i igračke u obliku Mazinge koji su imali
tek rijetki, na koju je većina gledala s neskrivenom ljubomorom. O kako su nam
samo vadili mast… A onda je Mazinga „ubijena“ prvo na RAI koji je u to vrijeme
imao i specijalnu emisiju posvećenu daljnjem neemitiranju i naravno okrugle
stolove o Mazinga  fenomenu.  Mazinga se crtala u školskim bilježnicama,
dječjim spomenarima. Mazingu se jednostavno voljelo  dok je i autor nije sam upokojio 1974. godine.  Ajde moram reći i nije nepošteno, da su
vlasnici antena „riblje kosti“ na privatnim talijanskim tv stanicama pratili i
robota Goldrakea koji pored Mazinge nije imao šanse.

Mazinga je bio i ostao broj
jedan u 16:10 po našem vremenu tj. 17:10 jer se onda sat nije pomicao i jedna
od rijetkih „osoba“ zbog koje smo sami trčali doma bez da su nas na to
nagovarali.

Lanjski snijeg u Rijeci, na
uštrb prometnih nedaća, donio je i jednu zaista zastrašujuću ali nažalost
istinitu konstataciju jednog od susjeda koji je zabrinut zaključio kako nije ni
sam znao da ima toliko djece u ulici. Optimus Prime, neću ti se ni ispričati
jer to ne zavrjeđuješ, ali nisi Mazingi ni to nožnog metalnog prsta.