U
poluvremenu utakmice malo sam meditirao
o tome i zaključio da se moram iskupiti za ovaj osobni kulturni genocid; stvar ću,
rekoh, ispraviti tako što ću ovoga tjedna kolumnu posvetiti nekoj dobroj
knjizi. I eto nas sada upravo u tim minutama – također u jednom poluvremenu…ali jedne druge utakmice
koja se igra također u dva vremenska dijela:
smrti i rođenja.
Što
se događa između, otkriva nam Dražen Radaković, u svojoj najnovijoj
knjizi koju upravo večeras (25. 4.)
u 18. sati predstavlja u Rijeci
(knjižara Ex Libris).
Ime
izdavačke kuće namjerno ne spominjem jer se oni ne sjete spomenuti ni mog imena
(pa eto, sada im vraćam), ali njihovoj urednici Sandri Pocrnić Mlakar svakako
treba čestitati na izboru. Knjiga je doista vrijedna – čitanja i razmišljanja.
Oni
koji smisao života vide samo u nogometu, i kojima je nogomet jedini smisao,
siguran sam da će u njoj pronaći odgovore o pravim uzrocima pojede i poraza,
što je ne samo sportska nego i životna opsesija svih navijača.
Dražen
Radaković,
jedini psihoterapeut s certifikatom Instituta
za hipnoterapiju i život između života Michaela Newtona, hrabro je zakoračio na
to slabo istraženo područje. Prvi put objavljuje autentična sjećanja svojih
klijenata na prošle živote te njihove doživljaje između dva života. Njegova
knjiga otvara brojna pitanja, a sigurno će izazvati i mnoge zanimljive rasprave.
– stoji u kratkom opisu biografije na poleđini knjige.
Jasno
da hoće, ne samo zanimljive nego i burne. Struka je već poprilično naoštrena, jer Michael Newton i sljedbenici
njegove škole čine ono što je u modernoj psihoterapiji totalno zabranjeno – oživljavaju školu analitičke psihologije
Carla Gustava Junga, na čiji spomen
Frojdovci dobe PiTieSPi.
Dokle god ne
osvijestiš nesvjesno, ono će upravljati
tvojim životom i ti ćeš to nazvati sudbinom – znao je C.G. J. reći
nekom pacijentu… A ovi bi odmah pisali peticiju da ga se makne iz znanstvenog
programa i prebaci u zabavni te mu se zabrani predavanje na svim fakultetima.
Metoda
Michaela Newtona na istom je tragu. Njena najveća mana je ta da u ljudima BUDI
NADU, bez ikakvih znanstveno provjerljivih
dokaza, osim iskaza pacijenata da se
poslije toga osjećaju dobro. Oni koji znanstvenu istinu smatraju jedinom
relevantnom, smatraju da je takva nada
pogubna i nazivaju je LAŽNOM.
Njihovu
reakciju mogao bih usporediti sa onom u Noći nogometa kada je Iker Casillas
skinuo čisti zicer Mariu Götzeu, a ovaj se uhvatio za glavu i počeo činiti mote:
ne, to ne može biti istina….mada je
cijeli stadion vidio da je, što navijačima Reala ulijeva nadu za prolaz u
finale.
I
tu dolazimo do ključnog pitanja: Što je važnije: istina (kao znanstvena
teorija) ili nada? – uz napomenu da ta važnost podrazumijeva raspored mjesta u
poretku realnih životnih vrijednosti, a ne međusobnu isključivost.
Ima
li smisla naučnim mudrovanjem ubijati u čovjeku probuđeni osmijeh, čekajući
potvrdu realnih očekivanja u relacijama tvrde znanstvene istine,
suprotstavljajući se pri tome svakoj osnovanoj
znanstvenoj spekulaciji koja ljudima ponovo vraća punu vjeru u život?
Odgovore
na ova pitanja ostavljamo otvorenim… A tražite li, kojim slučajem, uzroke i smisao
vlastitih pobjeda i poraza, svakako ne
propustite promociju ove vrijedne knjige.
Podijeli na društvenim mrežama