Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Rijeci je obilježen početkom 16-dnevne kampanje protiv rodno zasnovanog nasilja te performansom glumica riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Kampanjom se želi educirati javnost o zabludama oko seksualnog nasilja u intimnim vezama, dok su glumice upozorile na činjenicu da kad žene progovore o nasilju postaju ponovno žrtve, ali ovog puta okoline i sustava.
Jedna od pet žena širom svijeta bit će žrtva silovanja ili pokušaja silovanja tokom svog života, dok su desetljeća istraživanja pokazala da će silovatelj najvjerojatnije biti upravo njihov muški partner. Nedavna studija otkrila je da je to slučaj za 64% europskih žena koje su seksualno nasilje doživjele nakon 15. godine života. Povrh toga, sve do nedavno silovanje u braku bilo je legalno u mnogim europskim zemljama.
Mitovi o silovanju
Ističu to u Europskoj mreža za rad s počiniteljima nasilja u obitelji (WWP EN) danas pokreće kampanju za 2019. godinu u sklopu inicijative „Odgovorni zajedno“ . Kroz 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, 12 organizacija iz Albanije, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Cipra, Češke, Italije i Španjolske organiziraju aktivnosti posvećene educiranju javnost o zabludama oko seksualnog nasilja u intimnim vezama, borbi protiv predrasuda prema osobama koje su doživjele seksualno nasilje u vezama i preusmjeravanju fokusa sa žena i njihove odgovornosti za vlastitu sigurnost na ono što muškarci mogu učiniti kako bi osigurali siguran i sporazuman seksualni odnos. U Rijeci kampanju provode udruga U.Z.O.R., u suradnji sa partnerskim organizacijama – Udrugom PaRiter i SOS Rijeka – centrom za nenasilje i ljudska prava.
„Mitovi o silovanju o mračnim ulicama, nepoznatim napadačima i žrtvama koje su same krive za to što im se dogodilo, utječu na to koliko vjerujemo onima koje su doživjele seksualno nasilje u vezama. Mitovi onemogućuju ženama da prihvate činjenicu da su doživjele seksualno nasilje, opravdavaju muškarce koji se koriste seksualnim nasiljem i dovode do toga da ih se ne drži odgovornima za učinjeno. Utjecaj predrasuda čak odvraća žrtve koje su u bliskim vezama s počiniteljima od prijavljivanja kaznenih djela. A to ima potencijalno smrtonosne posljedice.
Što treba promijeniti?
Društvo mora početi zahtijevati da muškarci drže druge muškarce odgovornima za svoje nasilje. Iako nisu svi muškarci nasilni, oni čine većinu počinitelja seksualnog nasilja, kako nad muškarcima, tako i nad ženama. Dobra vijest je: shvaćanje što je muževnost je socijalni konstrukt. U skladu s tim, može se i mijenjati kroz društveno djelovanje.
„Jednostavan korak je da se žene i muškarci jasno postave protiv seksističkih komentara, stavova i ponašanja. To se može činiti među svojim prijateljima, kolegama ili na Twitteru, ali mora postati jasno da nepoštivanje žena i njihovih prava ima stvarne i konkretne društvene posljedice.
Muškarci također moraju početi shvaćati i rješavati štetu koju nanosi pornografija, nasilne okolnosti u kojima se ona stvara i način na koji popularizira nasilne seksualne odnose. Cijela generacija trenutno dobiva seksualno obrazovanje iz izvora u kojima se pristanak žene ignorira ili namjerno krši, gdje se seks prikazuje kao čin nasilja i kontinuirano se održavaju seksistički i rasistički stereotipi.
I na kraju, moramo usmjeriti pažnju na počinitelje i učiniti ih vidljivim. Trenutno se postavlja previše pitanja o ponašanju osobe koja je doživjela seksualno nasilje. Umjesto toga, preispitivati se treba ponašanje muškaraca koji odluče biti nasilni prema ženama i koji vjeruju da imaju pravo nametati im svoje potrebe“, ističu u Europska mreža za rad s počiniteljima nasilja u obitelji.
Za dodatne informacija o kampanji, seksualnom nasilju muškaraca nad njihovim partnericama ili europskom radu s počiniteljima, na web stranicama europske mreže WWP EN.
Performans glumica APURI-ja
Svoj doprinos Međunarodni dana borbe protiv nasilja nad ženama dala je i novinarka Bojana Guberac, autorica performansa u sklopu kojeg je šest glumica riječke Akademije primijenjenih umjetnosti izvelo performans. Performansom se željelo ukazati na alarmantnu situaciju s kojom se žrtve nasilja suočavaju, a to je da kada progovore o nasilju one postaju žrtve okoline i sustava.
„Jedna od rečenica s kojima su se složile sve žrtve nasilja je ‘Strašnije od šake’, koja opisuje da je bol od odbacivanja okoline te iskustva koje dožive od sustava koji bi im trebao pomoći, puno jača od udaraca“,
Performans je napravljen prema iskazima žena žrtava nasilja koje naglašavaju važnost istupa u javnost s takvim podacima, a koji je autorica prikupila u sklopu inicijative #spasime.
Podijeli na društvenim mrežama