Meksiko – destinacija iz snova

Y:  Koliko vas je išlo
na razmjenu u Meksiko? Koje je kriterije trebalo zadovoljiti?

Petra: S Medicinskog fakulteta u Rijeci – smjer medicina, na
međunarodnu razmjenu u Meksiko je išlo nas troje: Lara, Ante i ja, svi sa 6.
godine medicine. U međuvremenu smo diplomirali u 7. mjesecu, tako da smo svi
bili završeni doktori medicine. Natječaj je bio raspisan još 2011. za sve
studente medicine i sanitarnog inženjerstva, a mi smo odabrani po principu
iskazane želje i interesa za razmjenom u tako dalekoj destinaciji. Naravno,
sukladno kriterijima koji su propisani od strane CroMSIC-a, krovne studentske
organizacije za razmjene, kao što su godina studija, prosjek ocjena, strani
jezici, demonstrature, članstvo u studentskim udrugama, rad u časopisima…

Y: O kakvoj se razmjeni 
radi? Gdje se točno bili na razmjeni i koliko dugo?

Petra: Radi se o profesionalnoj razmjeni, za razliku od
znanstvene, koja je trajala mjesec dana, od 1. do 30. rujna 2012. godine. Bili
smo u gradu Monterrey, na sjeveru Meksika. Monterrey je industrijski i
sveučilišni centar sa najdužom tradicijom razmjene studenata medicine, treći
grad po veličini u Meksiku.

Y: Tvoje prvo daleko putovanje? Dojmovi?

Petra: Ovo je bilo moje prvo putovanje izvan Europe.
Osjećala sam određeni strah zbog velike udaljenosti, koji je već nakon prvih
nekoliko dana nestao, čim sam upoznala drage i ljubazne, otvorene, pristupačne
ljude koji su nas dočekali. Najviše su me se dojmili ljudi koji su, smatram,
najveće bogatstvo Meksika, usprkos tome što sama zemlja obiluje kulturom,
povijesnom baštinom i prirodnim ljepotama starih kultura Azteka i Maya.

Y:  Gdje ste bili
smješteni? Jeste li bili zadovoljni smještajem?

Petra: Bili smo smješteni u student residenceu. Smještaj je
bio vrhunski kao i u hostelima u drugim gradovima Meksika koje smo Ante i ja
posjetili. Bili smo udaljeni svega desetak minuta pješice od sveučilišne
bolnice u kojoj smo radili. Imali smo divnu tetu Juanitu koja nam je svakodnevno
pripremala doručak i brinula o čistoći sobe, a posebno o nama kako bi nam kod
nje bilo što ugodnije i udobnije. Našu tetu Juanitu svatko bi samo mogao
poželjeti! Sobe su opremljene klimom, TV-om, tušem i WC-om. Lara i ja smo
uživale na unutrašnjoj zajedničkoj terasi na kojoj su se održavali večernji
party do jutra. Ante je bio u sobi sa kolegom Giuseppeom iz Italije, koji je za
svaku sitnicu zvao mammu na Sičiliju. 😉

Y: Kako su vas domaćini primili?

Petra: Meksikanci – domaćini nemaju običaj dočekivati
studente na aerodromu, ali mi smo to znali i bili spremni na to, tako da smo
došli taksijem. Naša kontakt osoba nas je dočekala u rezidenciji te nas
formalno upoznala s bolnicom i odjelima na kojima smo radili. Lara je bila na
ginekologiji, Ante na patologiji, a ja na pedijatriji. Meksički studenti na
našim odjelima su bili izuzetno susretljivi te su čak i svoje slobodno vrijeme
posvetili nama. Vodili  su nas na izlete,
klizalište, kuglanje, swimming pool partyje, noćne izlaske. Oni vole da svima
bude ugodno u njihovoj zemlji, zadovoljstvo im je pomoći te na taj način
usavršavaju engleski jezik koji većini nije jača strana. Moj kolega na
pedijatriji, Meksikanac Hector Menchaca, student 6. godine, izuzetno mi je
pomogao na odjelu, te mu se najiskrenije zahvaljujem na ljubaznosti.

Y: Gdje ste obavljali praksu?

Petra: Praksu smo obavljali u sveučilišnoj bolnici Hospital
Universitario Jose E. Gonzalez, koja je poznata po dugogodišnjoj tradiciji
razmjena studenata. Radili smo od 9 do 16 sati, mogli smo posjećivati i druge
odjele i ostati na noćnom dežurstvu. Radno vrijeme nije bilo striktno određeno,
a prisustvovali smo i na nekoliko predavanja za specijalizante, naravno na
španjolskim jeziku. Ovim putem zahvaljujem svojoj profesorici Dubravki Cesareo
koja me unazad dvije godine osposobila da se tečno i s razumijevanjem služim
španjolskim jezikom. To mi je bila najveća pomoć ne samo u praksi, već i
općenito tijekom boravka.

Y: Možeš li nam u kratkim crtama  dočarati njihov način studiranja i prakse?
Koliko se razlikuje od našeg?

Petra: Studij medicine u Meksiku traje 6 godina. Puno više
nego kad nas je zastupljena praksa i studenti su jako vješti na odjelima,
gotovo cijeli dan su u bolnici, a imaju i obavezna noćna dežurstva. Nakon
studija odrađuju jednu godinu samostalno u ordinaciji, najčešće u nekom
udaljenom malom mjestu. Nakon toga polažu pismeni ispit, a ovisno o rezultatima
i sklonostima dobivaju specijalizaciju koja je uglavnom kraća nego kod nas.

Y: Kakvi su profesori, odnos student-profesor, mentor?

Petra: Profesori isključivo rade na fakultetu ex-katedra i
eventualno u privatnim klinikama. Na bolničkim odjelima rade specijalizanti
koji vode studente kroz praksu, a na složenijim operacijama sudjeluju stariji
specijalizanti. U bolnici gotovo da i ne možeš susresti profesora ili starijeg
liječnika. Na predavanjima je opuštenija atmosfera.

Y: Opiši nam jedan noćni izlazak.

Petra: Noćni život je odličan, ali i skup. Bili smo u
najpopularnijim klubovima Monterreyja sa našim domaćinima. Glazba je europska,
svugdje su prisutni zaštitari. Za ulazak u klub traži se strogi dress code.
Primjerice, u neke fancy klubove može se ući samo s visokim petama ili u
zatvorenim cipelama. Jednu večer Laru nisu pustili zbog neprikladne obuće.
Jedini uvjet da uđemo je bio da ja prihvatim bračnu ponudu ogromnog izbacivača
na vratima. Kako nije bio po mojom mjeri, promijenili smo klub. Dečki plaćaju
ulaz oko 100 kuna, cure imaju besplatan ulaz. Uglavnom se pije čista tekila ili
miješana sa sokom, piće se zove Fresca i zbilja je odlična! Provod traje do
ranih jutarnjih sati kao i kod nas. Tko pred jutro ogladni, preporučam
campechanu, meksički specijalitet s dvije vrste mesa koji se može kupiti u
blizini naše rezidencije jer rade cijelu noć.

Y: Jeste probali što iz tradicionalne kuhinje? Nešto za
preporučiti?

Petra: Meksička kuhinja je toliko raznovrsna da bih mogla
izdati kuharicu! Svaki grad ima svoja tradicionalna jela i slastice da te od
tolikog broja zaboli glava. Hrana je pikantna, ali se s vremenom navikneš.
Uglavnom je mesna, jede se češće i sve je jako ukusno. Meksikanci ribu ne vole,
jako je začine tako da se okus ribe ne osjeti. Ima obilje voća i povrća, u
kafićima se konzumira obična voda s prirodnim egzotičnim voćem, kao naša
limunada ali s mangom, papajom, avokadom. Cijene u restoranima su slične
našima, na svakom koraku možeš prezalogajiti tacos (mala tortilja) ili tortu –
sendvič od kruha i mesa.

Y: Kakav je život u Meksiku, odnosno gradu gdje ste bili
smješteni?

Petra: Meksikanci su jako radišan narod, gotovo svi rade
cijeli dan, ali im to ne pada teško. Nitko se ne žali, jako su društveni, vole
pomoći i komunicirati sa strancima. Ima dosta sirotinje koja prosi po metroima
i autobusnim stanicama u centru grada. Stječe se dojam da, iako skromno žive, zadovoljni
su svojim životom, veseli, spremni na razgovor i pjesmu.

Y: Stil odijevanja?

Petra: Stil odijevanja je u skladu sa prihodima koje imaju.
Može se vidjeti svašta: od poncha na tržnici do markiranih odijela. Studenti su
uglavnom pristojno odjeveni, a u bolnicu dolaze u  tzv. scrubsima u raznim bojama te smo se i mi
morali tome prilagoditi.

Y: Što ste radili kada niste radili? Gdje ste sve bili?

Petra: Naš boravak je trajao 
ukupno dva mjeseca. Proputovali smo cijeli Meksiko, od sjevera do juga.
Prije i nakon rada u Monterreyju bili smo desetak dana u Mexico Cityju, glavnom
gradu koji ima preko 8 milijuna stanovnika, s okolicom preko 22 milijuna! Ljudi
moji, možete li zamisliti Antu i mene u toj masi? Ipak, snašli smo se,
preživjeli i išli bi opet! Treba svakako posjetiti četvrt Xochimilco – vodene
vrtove koji su uvršteni u UNESCO-v popis svjetske baštine, Teotihuacan – stari
aztečki grad s ogromnim piramidama (Sunčeva piramida najveća je u Americi),
grad ima najviše muzeja na svijetu, od kojih je svakako najznačajniji Museo
Nacional de Antropologia koji kronološki prikazuje cijelu povijest Meksika.
Desetak dana proveli smo na poluotoku Yucatan gdje smo posjetili Meridu.
Chichen Itza pripada jednom od sedam novih svjetskih čuda i najsjeverniji je
arheološki lokalitet plemena Maya, Uxmal, Tulum – kupali se sa divovskim
kornjačama u Karipskom moru, ronili u špilji, 
putovali dalje prema jugu, bili u prašumi Palenque, San Cristobal de las
Casas, Oaxaca s Monte Albanom. Na kraju smo bili u Taxcu – gradu srebra,
Cuernavaci te Puebli.

Y: Novi prijatelji? Znaju li gdje je Hrvatska?

Petra: Stekli smo prijatelje iz cijelog svijeta, razmijenili
kontakte te očekujemo da će nas neki već slijedeće ljeto posjetiti. Prema
riječima domaćina, u Meksiku je boravilo jako malo Hrvata, djelomično zbog
udaljenosti ali i zbog mišljenja da je to opasna, nesigurna zemlja. Za Hrvatsku
gotovo i ne znaju. Nadamo se da smo bili dobri ambasadori naše zemlje!

Y: Želiš li još što zanimljivo dodati za kraj? Pozvati
ostale studente da se prijave za razmjenu?

Petra: Pozivamo sve studente koji imaju mogućnosti da
izaberu Meksiko za svoju razmjenu jer iskustvo koje smo mi stekli, kako
profesionalno tako i životno, neprocjenjivo je. Toliko pozitivne energije na
jednom mjestu obogatilo nas je za cijeli život, te je povratak zagarantiran!
Meksiko – destinacija iz snova! Zahvaljujemo CroMSIC-u i našim roditeljima koji
su nam to omogućili. Hvala mama!