Mi imamos mnogos problemos

Reći će neki da je fjaka
stanje duha rezervirano za Dalmatince ali uvjeren sam da je to stanje vladalo i
na bazenima Kantrida prvoga dana ovoga tjedna. Pošteno preplanuo i bos Zoran
Roje najprije je svoje izabranike odveo na sat vremena u teretanu, a na
postojećim temperaturama vjerujem da nisu baš imali pretjerane volje za životom
a kamoli za napornim treningom. No bilo je zanimljivo vidjeti neka bivša i neka
nova lica u bazenu, čak četiri vratara (Egon Jurišić u utorak se priključio
pripremama Triestine), David Burburan iako još uvijek član slovenskog prvaka
Rokava Koper nije pretjerano siguran da će se tamo vratiti i naredne sezone –
razlog katastrofalna financijska situacija i nagomilana dugovanja klupske
uprave prema igračima, a klupski čelnici odabrali su onaj najnepopularniji
način – nejavljanje na telefon. Teretanu je odradio i Marin Beltrame i oprostio
se od dojučerašnjih suigrača. Njegova je nova destinacija Jadran iz Herceg
Novog. Rad u bazenu po skupinama nije otkrio ništa povijesno, tek četiri nova
imena, Anđelo Šetka, Petar Muslim, Ivan Buljubašić i Zdravko Radić svoju će
prvu utakmicu u kapici Primorja odigrati ovoga četvrtka na Lošinju povodom
obilježavanja obljetnice lokalnog kluba. Krajem drugog tjedna Primorjaši će u
Sarajevo na jaki turnir na kojemu će igrati protiv Juga Jadrana iz Herceg Novog
i Budve, a onda će ubrzo uslijediti i start Jadranske lige, jedini slobodan dan
na Europskom juniorskom prvenstvu u vaterpolu domaćin kojega je naš grad je
petak 16. rujna, a tada bi Primorjaši prema rasporedu trebali ugostiti Cattaro,
no hoće li doista tako i biti nitko ne zna. Crnogorski klub u velikoj je
financijskoj krizi i već je prošle sezone „jedva preživio“ igrajući praktično s
juniorskim sastavom. Klubu prijeti gašenje i prema zamislima čelnika lige
mjesto Kotorana mogao bi zauzeti aktualni europski prvak, beogradski Partizan. Bude
li doista tako nema boljeg uvoda u novu vaterpolsku sezonu uzbuđenja od ovoga.
No, o tome kada se bude znalo nešto konkretnije.

Naslov je posuđen iz naslova
nekadašnje uspješnice Dua pegla a njegova je poruka primjenjiva u više
segmenata sportskoga života Rijeke. Naime, riječkom sportu u javnim je potrebama
linearno umanjeno davanje što je očekivano, ali u situaciji kada je svaka kuna vrjednija
od zlata treba se nadati i vjerovati da niti jedan riječki sportski kolektiv
neće biti u poziciji razmišljati o gašenju kao što to razmišljaju u Cattaru.
No, od problema se ne treba a često i ne može pobjeći.

Druga, pozitivnija nota
ovoga stiha iz naslova povezana je sa novom, originalnom akcijom marketinga
riječkog nogometnog prvoligaša. Osim što je ulaz „pod stijene“ besplatan za sve
dame, ulaznicu za dvoboj protiv Šibenika u petak neće platiti niti oni koji na
Kantridu dođu sa sombrerima na glavi. Akcija je to kako kažu u klubu u znak
poštovanja Meksikanaca, kojih čak trojca nastupaju u bijelom dresu. Rezultat je
to suradnje s Atlasom iz Guadalajare. Sin vlasnika spomenutog kluba posljednjih
se tjedana toliko udomaćio u našem kraju da me ne bi čudilo da uskoro progovori
hrvatski.

Ono što veseli bez sumnje je
još jedna jako dobra predstava Rijeke, ovoga puta u Zagrebu kod Dinama II
odnosno Lokomotive. U susretu koji je završio bez pogodaka bijeli su imali
dvije stative a domaćini izrazitog saveznika u sucu Zlatku Šimčiću iz
Koprivnice. Nakon viđenog (istina u televizijskom prijenosu) pitao sam se i
pitam se iz dana u dan kome smeta ova i ovakva Rijeka i zašto se sve ovo događa
baš njima. No lakše mi je kada znam da se uvijek borimo sami protiv svih i da
je Alen Horvat svojim igračima uspio usaditi mentalitet Krepat ma ne molat.

Zbog svega ovoga jedva čekam
petak, bez obzira na „pasiju vrućinu“ vrijedi vidjeti mogu li bijeli do troboda
i hoće li netko od Meksikanaca zabiti prvijenac i povikati „Carramba, Forza
Fiume“.