knjiga

Jergović je govorio o neprogovaranju recentne hrvatske književnosti o današnjim svojevrsnim hrvatskim povijesnim tabuima kao što su Jasenovac, Goli otok te Bleiburg. Naglasio je da važnost progovoranja o potonjim temama  trebaju preuzeti prvenstveno književnici, koji su po njemu u značajno boljoj situaciji nego povjesničari kojima se uvriježeno „prepušta“ proučavanje povijesne znanosti. Isto tako progovaranje o bolnim temama dovelo bi do određene katarze u društvu pod geslom ne veličanja svoje žrtve, već tuđe.

Navodi mogućnost katarze među bivšim jugoslavenskim republikama, kada recimo jedan srpski povjesničar ili književnik napišu knjigu o Vukovaru, kada svaka od strana sagleda i svoje loše strane, što danas nije slučaj. Vrlo značajan obol otvaranju bolnih društvenih tema bi dodatno obogatilo i neko recentnije izdanje hrvatske književnosti o jednoj od navedenih tema.

Nakon održanog predavanja, Jergović se nastavio družiti sa studentima ujedno odgovarajući na neka njihova pitanja.