Na samom početku kad sam
donijela odluku da idem na studentsku razmjenu u Poljsku nisam bila nešto
posebno uzbuđena, niti mi se to činilo kao neka velika stvar. Prije bih svoju
odluku opisala kao bijeg od monotonije koju sam na kraju zime počela osjećati u
Rijeci. Nisam znala što me čeka dalekoj zemlji gdje putujem ali znala sam da
želim nešto promijeniti u svom životu. Studentski dani se približavaju kraju i
putovanje i u neku drugu zemlju bili bi lijepa promjena u mom životu. Dosta
njih me pitalo zašto baš Poljska, ”A zašto ne?” odgovorila bih, nemam neki
poseban razlog zašto sam upravo Poljsku odabrala kao mjesto gdje ću provesti 6
mjeseci studentskog života. Dosta njih se i užasavalo zime koju ću tamo
osjetiti, to mi je bilo smiješno, pa ljudi žive na Sjevernom polu, kakve veze
ima hladnoća, naoružat ću se s toplom odjećom i problem riješen.
Malo o Poljskoj i WrocŁawu
Prije puta raspitivala sam
se o Poljskoj i WrocŁawu, saznala sam neke osnovne informacije koje će mi dobro
doći ubuduće, ali zapravo nisam imala pojma što me tamo čeka i kako ću se
provesti.
Na početku veljače krenula
sam na put, put dug 12 sati koji prolazi kroz Sloveniju, Austriju, Češku i
napokon završava na jugozapadu Poljske, skoro uz češku granicu.
Poljska je srednjoeuropska država a broji oko 39 milijuna stanovnika,
poljski jezik spada u grupu slavenskih jezika i iako ima puno sličnosti s
hrvatskim jezikom, uistinu ih je teško razumjeti dok izgovaraju sva one puste
riječi uz čestu upotrebu suglasnika č, ž, š. ć. Ali nekako od samog početka
uspijevala same se sporazumijevati s Poljacima, rukama, nogama,
kako god. Pri dolasku u WrocŁaw odmah sam znala da će mi se grad svidjeti,
ogroman i s predivnom arhitekturom koja je specifična za ovaj dio Poljske.
Centar grada, ili točnije trg u centru grada koji se zove Rynek omeđen je
predivnim raznobojnim zgradama s ukrašenim krovovima, kao kućice od slatkiša u
onim dječjim slikovnicama. Inače WrocŁaw je poznat i kao grad mostova, preko
sto predivnih mostova diljem Wroclawa uzdiže se iznad rijeke Odre, jedne
od dužih rijeka u Europi. I ti mostovi su također doprinijeli mom prvom
pozitivnom dojmu o WrocŁawu, svaki most tako poseban i jedinstven…
Kad već spominjem posebnost i jedinstvenost, ovaj grad je po još poznat i kao
grad patuljaka kojih ima skoro na svakom kutku. Maleni željezni patuljci
simbol su WrocŁawa a raspoređeni su po gradu u različitim situacijama zavisno o
tome gdje se patuljci nalaze. Tako imamo male patuljke putnike ispred hotela,
patuljke koji idu u šoping ispred šoping centra, patuljke koji jedu pieroge… e
da pierogi, moram objasniti i taj poljski fenomen. Pierogi su
tradicionalna poljska hrana oblika malih tortelina obloženih tjesteninom a mogu
biti punjeni raznim nadjevima od mesa, krumpira, špinata ili sira, to je omiljena
hrana studentima, jednostavno, jeftino i ukusno. Kad smo već kod hrane moram
spomenuti i bigos, ukusnu mješavinu dinstanog kiselog kupusa i mesa, a nije ni
tzv. Zapiekanka nije za baciti, duguljasti zapečeni kruh s komadićima gljiva i
sir. Generalno gledajući poljska hrana je iznimno bogata mastima, valjda im
treba mast tijekom zime kad se temperature spuste na -20 iako je ova zima u
Poljskoj bila iznimno blaga, usudim se reći blaža od one naše u Hrvatskoj. No,
unatoč masnoj hrani, Poljakinje izgledaju kao visoke mršave vile s iznimno
usklađenim elegantnim stilom, ne bih htjela previše komentirati stil i izgled
muškaraca u Poljskoj ali mogu reći da su jako pristojni, izgled ionako nije
bitan. Na samom početku svoje erasmus karijere nisam se previše družila s
Poljacima. Naime adresa trenutačnog prebivališta slovila je na ime poznatog
studentskog doma nedaleko od centra grada – Kredka.
Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi
Ono što je posebno u ovom
studentskom domu su mještani koji dolaze iz svih zemalja svijeta, od Baltičkih
zemalja preko čitave Europe, preko Azije do Amerike, kad bih počela nabrajati
iz kojih sam zemalja sve upoznala studente vjerojatno bi ispisala čitavu
stranicu. Ne mogu opisati koliko mi znači činjenica da sam upoznala toliko
kultura u ovih 5 mjeseci. Muslimani, kršćani, budisti, pagani, crnci, bijelci,
kinezi, indijci… svi tako različiti a opet svi s istim porivom za zabavom i
upoznavanjem. Već na samom početku nitko od nas nije imao problema s
prilagodbom na novonastalu situaciju, svi smo došli s istom željom da se
razvijemo na društvenoj razini i upoznamo ljude diljem svijeta . Uz toliko
ljudi koje sam upoznala imam osjećaj da sam proputovala cijeli svijet, ne kaže
uzalud Antun Gustav Matoš ”Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi”. Među tolikim
ljudima iz svih krajeva svijeta stereotipi nestaju, nacija više nije bila
bitna, bili smo svi kao jedno, s vrlo sličnim ciljevima, s ciljevima da
upoznamo svijet, ljude, da se svi volimo i poštujemo i na kraju krajeva da
skupa provedemo najbolje moguće vrijeme. Bilo mi je smiješno gledati ludog
Engleza kako dijeli sobu s ozbiljnim i konzervativnim Turčinom, hladnu
Litvijku kako živi u sobi s razdraganom i veselom Talijankom, Hrvat i Srbin se
ponašaju kao da dolaze iz jedne zemlje. Nisam nikad čula da se netko posvađao i
odlučio promijeniti cimera. Bit ovakvih studentskih razmjena je upoznati i
prihvatiti različitosti, iako se ja sad pitam jesu li različitosti ikad i
postojale. Ovo je stvar kulture ali i dubini duše svi su vrlo slični, svi žude
za prijateljstvom i ljubavlju… to sam otkrila pri kraju studentske razmjene kad
smo govorili ”zbogom” jedni drugima, ali do tog djela još nisam došla, u
principu sam još na početku priče.
Dakle, na samom početku,
nećete nikad pogoditi, sprijateljila sam se s Latvijancima, tim hladnim,
rezerviranim, suviše pristojnim narodom. Odmah su vidjeli da nisam iz njihove
klase, najglasnija u društvu i uvijek imam nešto za dodati, mislim da su me se
čak i prepali malo, meni je to i sad smiješno, ali i dalje sam ustrajala
na ludiranju i opuštenoj atmosferi. Nije me bilo strah prići bilo kome, pitati
za ime i odakle dolazi, ponašala sam se ko državna inspekcija. Nakon nekog
vremena, i hladni latvijanci su se otvorili, ne prema svima, ali dali su mi
mogućnost da postanem njihova dobra prijateljica, Ilgvars i Sintija iz Latvije
postali su mi prijatelji , prijatelji u pravom smislu te riječi. Pa kako i
neće, nepunih 6 mjeseci provodili smo svaki dan skupa, dijelili slične
probleme, slične afinitete za zabavom, imali ”obiteljske” ručkove. Naravno,
svi su već u prvom mjesecu pronašli svoju ekipu,ali na zabave je uvijek
bila pozvana sva erasmus ekipa. Na zajedničkoj facebook stranici
Erasmusovaca stalno su se pojavljivali neki brojevi, nakon nekog vremena
shvatila sam da su to brojevi soba u kojem se odvijaju ludi
”ne-sjećam-se-ničeg” partiji. Na takvim zabavama prvi i osnovni zadatak
svakog erasmusovca jest upoznati se s Žubruwkom, poznatom poljskom votkom koja
ima odličan okus u kombinaciji s sokom od jabuke. Alkohol je čudo u Poljskoj,
poprilično jeftin a unatoč tome što je ilegalno piti alkohol na ulicama,
pijanih ljudi po ulicama možete sresti u sred bijela dana… mislim da se nema
smisla dalje Jzadržavati na toj temi,
sve je jasno.
Europski način studiranja, a ne Bolonja
Osim što se zabavljaju, studenti na razmjeni i uče. Meni osobno je bilo
zadovoljstvo polagati ispite na engleskom jeziku, imala sam sreću da sam
izabrala vrlo zanimljive kolegije a profesori su bili dobri predavači i
otvoreni za interakciju sa studentima. Način studiranja ne razlikuje previše od
onog kojeg mi imamo u Hrvatskoj. Službeno i kod njih djeluje Bolonja ali na
način na koji bi i trebala djelovati, studenti svaki sat imaju zadatak, a svaka
aktivnost se boduje, nema velikih ispita kao kod nas. Veliko gradivo podijeljeno
je u manje jedinice a naglasak je na uključivanje studenata u raspravu o
određenoj temi.
No međutim, jedno je sigurno, studenti u Poljskoj imaju puno više
izvannastavnih aktivnosti koje im pruža sveučilišta, i to sve besplatno. Kad su
mi rekli da mogu birati između tridesetak različitih aktivnosti mislila sam da
netko ima opak smisao za humor. Dakle, moderni ples, balet, penjanje, tai chi,
capoeira, jahanje, nogomet, košarka, tenis… što hod poželiš, i to potpuno
besplatno, čini mi se da čak postoje i neka dva ects boda za jednu dodatnu
aktivnost. Koliko sam shvatila poljski studenti dosta uče, ali isto tako imaju
i mogućnosti za razne zabave. Ono što je mene najviše ugodno iznenadilo je
Studentski mjesec, mi u Rijeci imamo studentski dan, jedan jedini dan u
godini kad se na Korzu pojave štandovi a navečer se održi koncertić i
ujutro se doslovno nitko ničeg ne sjeća. U WorcŁawu postoji Studentski mjesec,
dakle čitav studentski mjesec s raznim aktivnostima kao što su izložbe, koncerti,
performansi, i studentski festival koji se zove Juwenalia. Ta Juwenalia
će mi ostati u sjećanju kao najljepše razdoblje u Poljskoj. Mnoštvo
pozitivnih mladih ljudi, vrlo kreativno osmišljene zabave, glazba na sve
strane… predivno.
Naravno svaki početak je
težak, uistinu mi nije bilo lako na samom početku kad je WrocŁaw pomela hladna
zima, a niti ja niti moja Erasmus ekipa nismo poznavali lijepa mjesta u
WrocŁawu koja bi nas subotom uvečer mogla ugrijati. Zato smo nakon nekog
vremena upoznali dragu poljsku ekipu koja nas je upoznala s gradom i pokazala
što je ”in” u gradu. Sad znam da ako se ikad poželim vratiti u WrocŁaw imam
nekoga tko će me tamo dočekati i primiti.
Osim WrocŁawa posjetila sam
Krakow, Poznan i Varšavu, otišla sam i malo dalje od granica Poljske pa
sam tako posjetila i predivni Berlin, ali to je za neki drugi članak.
Moram priznati da mi se od svih gradova ipak najviše dojmio WrocŁaw,
pretpostavljam da je to radi mog subjektivnog stajališta, ali vjerojatno je i
razlog moja pristranost glavnom trgu u WrocŁawu kojeg sam već spomenula, to je
Rynek, mjesto ukrašeno visokim zgradama u raznim bojama.
Možda vam se ovaj tekst čini
poduži, ali vjerujte mi da je čak i ovo što sam napisala malo prema mojim
sjećanjima i doživljajima koje me vežu za iskustvo studentske razmjene u
Poljskoj.
Uistinu se nadam da će neke
od studenata ovaj članak motivirati da se prijave na program studentske
razmjene. Nemojte misliti ni brinuti o tome kako ćete se snaći, snaći ćete se
nekako, kao i svi prije vas. Životno iskustvo koje se može steći za samo 6
mjeseci je nezamjenjivo.
Foto: Sintija
Saldābola, Klara Čuden, Valentine Bernis, Nikoleta Olexová, Vanja Blažina, Ana
Nakić
Podijeli na društvenim mrežama