Na mladima svijet ostaje

Mediteran Comen Cup u skokovima u vodu prvo je međunarodno natjecanje na Bazenima Kantrida i dokaz da ovaj sport može ponuditi dovoljnu dozu atraktivnosti da ga ostanete gledati i kada živa u termometru debelo premašuje 30 stupnjeva.

Na juniorskom Comen Cupu
nastupilo je stotinu natjecatelja iz devet zemalja, a upozorili su me pa sam
obratio pozornost na dva hrvatska skakačka bisera Marcelu Marić i njezina brata
Mara. Osvojili su dosta veliki broj odličja (mislim osam), a sve su izvodili sa
smiješkom i dječjom radošću.

Svaku pauzu klinci i
klinceze koji se nisu natjecali koristili su za skakanje sa svih daski i
tornjeva, a jedan mi je klinac „zapeo za oko“ po brojnim bravurama i ludorijama
koje je izvodio. Obzirom na to tko mu je otac nije ni čudo da se u bazenu
osjeća kao doma. Riječ je o petnaestogodišnjem Tinu Miloševiću sinu nekadašnjeg
svjetskog rekordera Miloša. Iako je „juniorov“ osnovni sport hokej na ledu kada
je u petak upoznao skokove zavolio ih je na prvu, i već drugog dana izvodio je
dva i pol salta, a bez imalo straha „bacao“ se i sa najvišeg desetmetarskog
tornja.

Žamor koji su klinci i
klinceze stvorili na tribinama bio je zaglušujući ali i pun pozitivne energije.
Zbog svega toga napisati ću i ovo. Jedva čekam da se potvrdi da će Rijeka biti
domaćin Europskog prvenstva u skokovima u vodu 2013. godine, i nadam se da kad
skokovi više ne budu besplatni, od jeseni na bazenima Kantrida neće biti sve
pusto.

Oni koji redovitije prate
ovu kolumnu znaju da izrazito pozitivno pišem o vaterpolistima Primorja.
Međutim ovoga puta to neće biti tako. Jer predsjednik Primorja Predrag Sloboda
svu pozornost i energiju ali i ne mali novac usmjerava prije svega na seniorsku
momčad, a sa mlađim dobnim kategorijama i školom vaterpola ne bavi se kako bi
trebao. Posljednji u kronologiji riječkih vaterpolista koji je stigao do
reprezentacije je Ivan Krapić, a činjenica da dodatnim osnaživanjem domaći
momci Jurišić, Brala, Beltrame gube mjesto u momčadi nikako ne može služiti na
čast čelnim ljudima ovoga kluba koji će u nadolazećoj sezoni ugostiti završni
turnir četvorice Eurolige. Možda je revitalizacija Burina kako bi se spomenute
domaće dečke zadržalo u Rijeci dobra, ali nikako nije idealna opcija. Kada se
krajem ove sezone od vaterpola oproste Samir Barać i Damir Glavan ostati će tek
Davor Car i spomenuti Krapić od domaćih dečki. Ako se u juniorskoj i kadetskoj
Jadranskoj ligi među osam klubova ne borite za vrh onda itekako postoji razlog
za zabrinutost za riječko vaterpolsko sutra.

Ostat ću još malo na Kantridi,
ovoga puta pod stijenama. Alen Horvat radio je „do jučer“ sa juniorima, i radio
je dobro. Između ostalog osvojio je i ovogodišnju Kvarnersku Rivijeru na
izuzetno uvjerljiv način. Napravio je dobru selekciju iz koje sada u vatru seniorskog
sastava gura sve više svojih igrača. Armando Mance, Ivan Bijelić i Dražen
Pilčić pogocima protiv BIH drugoligaša Krajišnika najavili su da se na njih
može računati. No spomenuti protivnik bio je slab, za pravo sve počinje ovoga
petka u Osijeku. Crne slutnje nadvile su se nad nogometašima s Kantride.
Svjestan je toga i Horvat. Dežurni dušobrižnici bijelima predviđaju ispadanje
iz lige i maksimalno pet pobjeda u sezoni. Horvat slovi za velikog radoholičara
i fanatika spremnog „gristi do kraja“. Možda bude u pravu doajen sportskog
novinarstva Orlando Rivetti koji mi je nakon spomenute utakmice s Krajišnikom
rekao „Sine u lizi kakva je HNL dovoljno je da trčiš, a Horvat je „dovoljno
lud“ da ih natjera da trče…. biti će ovo dobro jer je i atmosfera puno bolja“.
Odlučio sam se da ću mu vjerovati, kao što ću vjerovati u Horvatovu Rijeku, do
petog kola, a onda podvući crtu da se vidi što je napravljeno. Recesija i opća
nesređenost dovela je do toga da Rijeka u svojim redovima nema iskusnog igrača
„koji zna stati na loptu“. Orijentacija na mlade u ovom je slučaju prisilna
mjera.

Jednako tako prisilna je
mjera već duže u ženskom rukometnom klubu Zamet i od prošle sezone u ŽOK-u
Rijeka. Iskreno sam se radovao kada je moj kolega i prijatelj Andrej Burić sa
juniorima MOK Rijeka postao prvak Hrvatske, Bio je to povijesni uspjeh, ali
pitam se koliko će tih prvaka ući u seniorski sastav svoga kluba i što je još
važnije koliko će ih ući u reprezentaciju.

I Aramis Naglić prisiljen je
orijentirati se na mlade u Kvarneru, on to nije želio, to mu je nametnuto zbog
neimaštine. U kraljici igara košarci puno mi se ispravnijim čini put kojim idu
u FSV-u klubu koji se financira od povratne PET ambalaže, bijele tehnike i
starog papira i koji se svjesno odrekao seniorskog i stvara igrače kroz mlađe
sportske pogone. „Prirodnim putem“ za dvije sezone dobiti će seniorski sastav
iz vlastitih juniora, a za sve to vrijeme iz gradskog je proračuna izvukao tek
neku simboličnu cifru. S druge strane neki se klubovi i njihovi čelnici služe
svim sredstvima da popune kadar u mlađim uzrasnim kategorijama.

Mlade se ne može prevariti
jer su još neiskvareni, ali ako vole sport treba ih poticati da se njime bave.
Najgore što im se može dogoditi je da postanu „projekt ambicioznih roditelja“
što gotovo nikada ne donese dobro, jer nisu svi Goran Ivanišević, Janica i
Ivica Kostelić ili Blanka Vlašić. Pružimo li svi uvjete riječkoj sportskoj
mladosti da se bavi sportom koji voli za nekoliko godina mogli bi se dičiti
novim odličjima sa velikih natjecanja, a do tada… Do tada ćemo se radovati
svakoj pobjedi riječkih klubova kao da je riječ o osvojenom naslovu prvaka.