U sklopu 2. bijenala industrijske umjetnosti Labin, Pula, Raša, Rijeka, Vodnjan, u subotu, 21. srpnja, u Rijeci, na ulazu u brodogradilište 3. Maj održan je performans Vlatke Horvat pod naslovom »Koji dođu i stoje«.

Spomenik na ulazu u riječko brodogradilište 3. Maj velika je muška figura koja drži model broda, čuvajući ga s gestom duboke pozornosti, brige i ponosa. Muškarac i brod – radnik-kao-stvaratelj i ono što je stvorio – označavaju dugovječni odnos između ljudi i mora, ljudsku potragu za utjecajem nad prirodnim silama, kao i čovjekovu sposobnost da gradi strojeve koji mogu savladati udaljenosti. Uspravno stojeći pored ceste, s glavom djelomično natkrivenom krošnjom drveta, ovaj spomenik slavi i komemorira, a u današnjem kontekstu i oplakuje, industrijsko naslijeđe brodogradnje i pomorstva, rad luke i rad ruku.

Postavljen 1965. godine, na 20. obljetnicu oslobođenja Rijeke, spomenik – rad riječkog skulptora Vinka Matkovića – stoji pored ulaza u brodogradilište. U gesti solidarnosti, umjetnica Vlatka Horvat organizirala je performans u formi bdjenja. Ona se u toj akciji pridružila figuri kipa i stojeći pored njega držala njenu stvar vrijednu čuvanja ili brige.

U sklopu 2. bijenala industrijske umjetnosti Labin, Pula, Raša, Rijeka, Vodnjan, u subotu, 21. srpnja, u Rijeci, na ulazu u brodogradilište 3. Maj održan je performans Vlatke Horvat pod naslovom »Koji dođu i stoje«. Horvat je pozvala umjetnike i umjetnice, te stanovnike Rijeke da joj se pridruže pored spomenika, s nekim objektom za kojeg se žele pobrinuti, na kojeg žele svratiti pažnju ili kojeg žele učiniti značajnim – možda neki alat, osobni predmet ili nešto što su sami napravili. Namjera performansa je okupiti se u tihoj akciji pored ceste i stajati tamo s nečim od osobne ili društvene važnosti. “Koji dođu i stoje” svjedoči upornosti, ustrajnosti i odbijanju da se odustane, kroz budnost u sjeni spomenika, koja je krhkih, ljudskih proporcija. Čin držanja izabranog predmeta tako postaje simbolički čin nepuštanja – neke fizičke stvari, ideje koju ona utjelovljuje, ili osjećaja kojeg evocira – tiho priznanje stvarima koje opstaju, bilo u materijalnoj formi, u sjećanju ili u duhu.

Performans je trajao između 12 i 20 sati te su sudionici mogli ostati koliko žele.

U video prilogu pogledajte nekoliko sudionika koji su se odazvali pri samom početku u podne te sudjelovali u ovoj akciji.