Kolumna Abeceda

Što je LIBOR? Jednostavnim
rječnikom rečeno, to je kamatna stopa po kojoj banke posuđuju novac jedna
drugoj. Neki ga uspoređuju s novim tumorom na financijskoj sceni, neki ga
pravdaju, no u vremenu od 1990. godine do 2012. zahvaljujući LIBORU ukradene su
nemjerljive količine novca. LIBOR ne kontrolira niti jedna nezavisna
institucija, već ga banke proizvoljno definiraju svaki dan. Najveći problem ove
afere je u tome što su u njega umiješane gotovo sve svjetske banke. I tisuće
ljudi je otpušteno, banke su platile ogromne odštete, no u Hrvatskoj se o tome
ne priča. Razloge ovoj medijskoj tišini možemo tražiti u vezi između bankarskog
i medijskog sektora, odnosno vlasnika kapitala, te u želji da se hrvatska
javnost ne talasa ovim vijestima koje bi mogle porušiti kulu od karata
bankarskog sustava. Zapanjujuće je da hrvatski građani uopće ne reagiraju na
informacije sa stranih portala koje posljednjih dana vrište o novoj aferi
globalnih razmjera. No ako znamo da hrvatski građani pojma nemaju niti o aferi
iz prošlog ljeta u kojoj su se čelnici najveće europske banke (HSBC) javno
ispričali zbog financiranja terorizma u Iranu i Siriji, te zbog davanja kredita
meksičkoj narko-mafiji, onda dolazimo do logičke činjenice da se medijskim
prostorom vrlo dobro manipulira, te da su vijesti koje dobivamo iz svijeta,
pored svih modernih načina komuniciranja, ustvari fenomenalno filtrirane. Nije
u pitanju zavjera svjetskih razmjera, već vrlo jasan i nedvojben lopovluk o
kojem smo mi slabo ili nikako informirani.

Vratimo se aferi LIBOR. Što se
desilo? Skraćenica od London interbank offered rate, Libor je ključna
kamatna stopa koju koriste svjetske financijske institucije u formiranju odnosa
cijene zaduženja. Uzmimo za primjer sat koji svatko od nas ima. Znamo da se na
našoj ruci nalazi sat koji mjeri vrijeme. I to su vrlo precizno utvrđene
jedinice. Dakle, jedna minuta ima šezdeset sekundi. I to je pod jasnom kontrolom,
pravilo definirano prema raznim vremenskim zonama, no što kad bi popustili
kontrolu i dozvolili svakom uraru da proizvoljno utvrđuje trajanje minute? Pa
da kod jednog minuta traje nešto kraće, kod drugog nešto duže, kako pojedinom
uraru odgovara, odnosno ovisno o tome koliko vrijedi mehanizam koji je ugradio
u sat. Ali svi su oni apsolutno pravilni. Ne postoji više definirani i
kontrolirani način praćenja vremena, već svatko tko ima sat može dogovoriti s
drugim vlasnikom sata svoje vlastito vrijeme. I prema tome, ovisno o
dogovorenom vremenu, interno zarađivati, dok drugi gube. Pa upravo to se desilo
s LIBOROM. Bankama je dozvoljeno da samostalno, bez kontrole utvrde cijenu
međusobnog zaduženja. I banke su iza zatvorenih vrata međusobno dogovarale
vrijeme. I ovisno o tome kako im je to odgovaralo u pojedinom trenutku
zarađivale enormne iznose dok su neki drugi gubili.  Kad je nedavno otkrivena afera banke su
platile kaznu, sitniš prema ukradenom, bankari su se povukli u svoje vile i na
svoje jahte i opet se nije desilo ništa važno. Nije uvedena nezavisna
institucija koja bi pratila bankare u njihovoj pohlepi, bankari nisu završili u
zatvoru zbog krađe i čeka se nova afera koja će opet malo poremetiti duhove.

LIBOR je globalna kamatna referentna
stopa. Osim što je on opisan ovim šturim riječima, ujedno je i mjera povjerenja
u financijski sustav, kao i vjera koju banke imaju u međusobno financijsko
zdravlje. LIBOR se računa jednostavnom metodom u kojoj učestvuje grupa banaka,
te je praktički nemoguće pojedinoj banci namjestiti pokazatelj. Da
pojednostavimo čim je više moguće. Svaki dan grupa vodećih banaka dogovara
stope za 10 valuta i za 15 različitih vremena dospijeća. Svaka članica se pita
za koliku kamatu bi posudila novac drugoj banci, kad se dobiju svi rezultati odbacuju
se najviši i najniži, uzima se aritmetička sredina i to je broj koji čini
LIBOR. Najvažniji je tromjesečni LIBOR. On pretpostavlja kamatnu stopu
međusobnog posuđivanja dolara na rok od tri mjeseca. Dakle, manipulacija je
moguća jedino ako je više članica u nju upetljano.

Kako to izgleda u praksi?
Zamislimo banke A,B,C,D i njihov predloženi LIBOR koji iznosi  za banku A= 1%, B=2%, C=3%, D=4%. Odbacuju
se  najviši i najniži, dakle 4 i 1,
ostaju 2 i 3, a njihova sredina iznosi 2,5% . I LIBOR je određen na 2,5%.

Kako manipulirati?  Zvonko iz banke D zove telefonom Marka u
banku A i kaže: Daj mi namjesti tromjesečni LIBOR na najveću moguću vrijednost,
dugujem ti kavu. I banka A umjesto 1 odredi LIBOR od 5%. Banke su B, C, D, A i
njihovi LIBORI B=2%, C=3%, D=4%, A=5%. Odbacuju se 2 i 5, ostaje 3 i 4 , što
čini LIBOR od 3,5%. Najbanalnijim kratim dogovorom došli smo do 1% veće kamatne
stope.

Na vrhuncu financijske krize
2007. godine dok su sve banke vrlo oprezno kreditirale druge zbog velikih
opasnosti gubitka, Barclays banka je utvrđivala izuzetno visoke kamatne stope,
što je potaknulo i medijske natpise o mogućoj brzoj propasti banke. Nakon
razgovora s Bank of England i mnogo međusobnih optuživanja Barclays je odlučio
smanjiti prosječne kamatne stope. Svaki od tih poteza dobro se vidi u
grafikonu. 

LiborLIBOR skandal nanovo je potkopao
povjerenje u banke i bankare. U jednom od razgovora za BBC zamjenik
predsjednika svjetski referentne „Bank of England“ nazvao je LIBOR najvećom do
sad otkrivenom septičkom jamom.

I kakve su posljedice? Kako smo i
rekli, ništa posebno, banke su platile 500 milijuna USD kazne, očekuje se još
kazni u vrijednosti milijarde i pol USD, za male ulagače i štediše novac je
nepovratno izgubljen, pokrenuti su regulatori u Kanadi, Americi, Japanu koji
istražuju količinu krađe, mirovinski fondovi i hedge fondovi pripremaju tužbe
protiv banaka, a bankari se odmaraju i smišljaju novi način otimačine. Pardon,
zarade.  

Što sve ovo znači za hrvatske
građane? Pa nakon iskustva sa promjenjivim kamatnim stopama, kamatama na
švicarske franke, raznim prevarama iz financijskog sektora nadam se da će
hrvatski građani pažljivo čitati što potpisuju. Predviđeno je da od npr 6
postotne kamate 5,9 posto bude nepromjenjivo, dok će 0,1 % biti definirano kroz
LIBOR. Ako znamo da je vrijednost LIBORA trenutno na svom povijesnom minimumu,
a od minimuma samo je jedan smjer kretanja, potrebno je o tome obavijestiti i
sve građane koji rizik preuzimaju kod dugoročnih kredita. Da se ne dogodi
ponavljanje povijesti.

Puno važnije pitanje je zašto HNB
ne uvede limite na kamatne stope, obzirom da zakonski ima tu mogućnost? Užasna
je spoznaja da HNB ne štiti svoje građane već profite i zarade banaka, te da su
kamatne stope u Hrvatskoj dvostruko veće od onih u Europi. Vrlo je realno
pitanje do kada će hrvatski građani biti taoci stranih interesa i zašto se naš
bankarski sektor orijentirao na uvoz stranih kredita umjesto da „naša“ HNB nudi
i prodaje domaće kredite uz kamatnu stopu koja bi bila povoljnija?

 

 

Evo u prilogu i nekoliko mailova
koji su poslužili kao dokaz manipulacijama:

SEPT. 13, 2006
“Hi Guys, We got a big position in 3m libor for the next 3 days. Can we
please keep the lib or fixing at 5.39 for the next few days. It would really
help. We do not want it to fix any higher than that.
Tks a lot.” — Senior trader in New York to submitter

 

DEC. 14, 2006
“For Monday we are very long 3m cash here in NY and would like the setting to
be set as low as possible … thanks” — Trader in
New York to submitter

 

JULY 29, 2007
“Pls go for 5.36 libor again, very important that the setting comes as high as possible … thanks.”— Trader in New York to
submitter