Foto: Drago Sopta / CROPIX Foto: Drago Sopta / CROPIX

Zar je moguće da domaćim
navijačima policija oduzima zastavice sa automobila, zar je moguće da domaći
navijači moraju postupati po naređenju i micati šalove svoga voljenoga kluba
ispod jakni? Zar je moguće da nekome može smetati isticanje obilježja voljenoga
kluba koji svima onima koji žive ispod sata na zapadu predstavlja stil života?

 

Ovakav slučaj demonstracije
sile snaga reda nezabilježen je u sportskom, ali prije svega nogometnom
svijetu. Kome može smetati navijačko obilježje koje nikoga ne vrijeđa nikoga ne
provocira? Što se sportskih zakonitosti tiče bilo je jasno i prije susreta da su
zagrebački modri favoriti. Opravdali su tu ulogu i pobijedili. Da je Radomir
Đalović u 51. minuti realizirao jedanaesterac možda je moglo završiti
drugačije. Nažalost po navijače Rijeke, Kelava je obranio kazneni udarac, a u
posljednjim trenucima susreta Milan Badelj je potvrdio pobjedu starog i novog
hrvatskog prvaka.

 

Posebna je priča ponašanje
Zdravka Mamića, alfe i omege modrih. Njegov obračun sa svima kojima je bijela
boja na srcu nešto je krajnje primitivno i neukusno. Šerif iz Maksimirske 128
započeo je svoje divljanje prijetnjama direktoru Rijeke Mariu Rubeši “Vidjeti
ćeš ti kada u utorak dođeš na Udrugu prvoligaša”. Što bi to trebao vidjeti
Rubeša? Možda kako razmišljati jednom, istom glavom. Maminjo je imao svoje
prste i u ponašanju policije, a posebno se zdušno borio s Armadom koju je
častio “bosanskim grbovima” i nizom biranih primitivnih prostota i to sve bez
ikakvih posljedica.

 

Elitno hrvatsko nogometno
natjecanje ionako je posljednjih godina Mamić pretvorio u privatnu „tramvaj
ligu“ svoje omiljene igračke, a sadašnje divljanje stavlja se pod krinku
potpore Vlatku Markoviću čiju kandidaturu na sve načine i svim sredstvima Maminjo
podupire. Upravo to je glavni razlog njegovih prijetnji Rubeši jer su čelnici
Rijeke stali uz Igora Štimca birajući manje zlo. Možda promjena na čelu Saveza
dovede do toga da se prvak države ne zna već početkom ljeta baš kao i osobe
koje će ispasti.

 

Priča o sportskim
zakonitostima u našemu je gradu ovih dana imala još dvije oprečne potvrde.
Vaterpolisti Primorja EB slavili su protiv nekada slavnog splitskog POŠK-a sa
osam pogodaka razlike potvrdivši višu razinu kvalitete od svojih protivnika i bez
poraza zadržavši prvu poziciju u Jadranskoj ligi. Ono što je puno bitnije prvi
je domaći europski ispit u elitnom klupskom natjecanju nakon punih šest godina.
Na Costabelli gostuje Barceloneta i to će biti stvarni test vrijednosti
izabranika Zorana Roje i Ivana Asića. Upravo će utakmica koja je na rasporedu
1. Prosinca u 20 sati označiti sezonu Primorjaša ali i biti test vjernosti
navijača. Vrhunski vaterpolo imati će težak zadatak pobijediti europski
nogomet.

 

Drugi primjer sportskih
zakonitosti odvio se pozitivno za riječke boje. Košarkaši Kvarnera 2010 u svome
su domu na Kozali pobijedili zadarsku Borik Puntamiku 79:77 i prekinuli crni
niz od četiri uzastopna neuspjeha i to baš u trenutku kada im za to nitko nije
davao gotovo nikakve šanse. Pa ipak ponekad je moguće prkositi sportskim
zakonitostima i ustrajnošću i upornošću stići do neočekivanog sportskog uspjeha.

 

Na korak od takvog sportskog
uspjeha bili su odbojkaši Rijeke. Prema riječima onih koji su uživo svjedočili
subotnjem susretu protiv neporažene osiječke Murse (bilo ih je sramotno malih
40) u vrlo kvalitetnoj odbojkaškoj predstavi Riječani nisu mogli učiniti više
od vodstva 2:1 u setovima. Na kraju su nažalost poraženi 2:3 I ostao im je samo
dobar dojam.

Upravo za popravljanje dojma
igrati će nogometaši Rijeke u petak u zagrebačkom Sigetu protiv Hrvatskog
dragovoljca u posljednjem susretu ovoga dijela sezone. Bitan je dojam i
Primorjaša, no ipak u sportu je više od dojma važan rezultat, bez obzira na to
koliko mi šutjeli o tome.