Kolumna Plitkih misli

Neki, rijetki ofkors, jednostavno
prigrle rokenrol i ostanu na terenu koji su počeli istraživati sa svojih 15ak
godina. Iako, ti&takvi, u startu žele samo biti što bliže svojim uzorima
vremenom počinju nadrastati prvotno plagiranje te proizvode nešto svoje,i
uvjerenja da je to, novo. Postaju, metaforički govoreći, dizajneri predmeta koji
svi žele nositi. Njihove se, pak, ideje dalje razrađuju, razmjenjuju pa se tako
stvara uvijek svježa atmosfera puna energije i kreativnosti. Različitost je
uključena u proces, naravno.

Netko
će pomisliti da je Rijeka premali grad za tako silne epitete, revolucionarne
zaokrete, i, na koncu, pretjeranu fascinaciju.

U
svakom slučaju svIjestan sam – nije dovoljno velik da bi imao:

1. nogometnog
lidera;
2. zgrade više od 30 katova;
3. privlačne proizvode poput neizlječivih
mentalnih lomova;
4. industrijske pogone koji će nahraniti stanovništvo;
5. itinerar
na kojima će biti ucrtane lokacije posjećivane od strane letećih tanjurista;
6. turiste, općenito, kojima bi trebao vodič nalik onom pod brojem 5.

S druge strane zašto ne imati na umu da su,
ne ovim sadašnjim to se podrazumijeva, Korzom prolazili antički
Rimljani,centurioni,vrlo vjerojatno i gladijatori, u prolasku doduše samo,
prema vječnom gradu i uzimati tu informaciju zdravo za gotovo?

Da,
naš je grad vrlo star. Spomenike ne zna čuvati, to je također istina.Na njih i
na njihove ostatke urbanisti nažalost smiju nakeljiti potpuno bezobrazne građevine
nesukladne mediteranskom ugođaju i tim ga činom degradiraju u karikaturu
europskog dizajna.

Svejedno,
posljednjih 30ak godina, pouzdano to znam jer ih živim intenzivno, u
specifičnim se uvjetima razvio poseban obrazac za postojanje, osnova za
kvalitetniji socijalni i umjetnički život u Rijeci. Siguran sam da će vremenom
stići i onaj,nekome svakako, poželjniji i važniji – ekonomski raison de être. O tome neću.

Ali svakako nagađate da je riječ o dolasku
novog vala u ovu luku i o svemu onome što je donio sa sobom. Istina, da
doživite tu atmosferu morali ste u sebi nositi i otvorenost, neksenofobičnost,
znatiželju, komičnu estetsku narav, pa čak i blagi gen gerilca. Ekscentričnost
je bila, ipak, rezervirana samo za odabrane.  

E,
kad zbrojite sve prethodno dobijete otprilike definiciju koja bi mogla
odgovarati pojmu jako kul (od engl. cool što znači staloženo,hladno,smireno ili
po naški – skulirano. Još jedna bonus napomena: valja znati da je termin cool kolonizirao
svijet dolazeći u ovom današnjem kontekstu točno od vremena objavljivanja
singlice ‘Anarchy in the UK’, 1977., dakle od kada se počinje intenzivno
konzumirati aktualna i prilagodljiva pop kultura, a nikako ona passe kao npr Yes, Genesis, EL&P i
sl.). U maloj sredini poput ove naše to postaje vrlo važnim i pokazuje vrstu
identiteta i nešto za čim se isplati težiti. Istina, to nije baš opipljivo kao
muzej aktualne umjetnosti ali svejedno nosi sa sobom neodoljivost i magnetizam.
Jednostavna je to ideja koja varira kroz epohe na različite načine ali zapravo
znači samo jedno – seksepil. Rijeka to ima u sebi, sa svim svojim
različitostima, neskladnostima, urbanističkim promašajima (koji su mi osobito
dragi što više strše), ali i ljudima, zapravo individualcima (možete ih
nabrojati u sebi po afinitetu iz različitih sfera života jer ih ima toliko puno
a opet ponekad se čini da stanu jedva na prste jedne ruke) koji su je učinili
nezaobilaznom i gotovo pretjerano šarmantnom. Toliko simpatičnom da privlače i
mnoge koje dvojim da pripadaju ovom – menefrega – mentalitetu. Ali kao što sam
ustvrdio – otvoreni je to grad za sve koji dolaze. I zaista, uskoro novodošli
poprimaju baš takav izgled – kul i nenametljivo seksi. U tu sliku se uklapa i
neka bizarna fengšui studija o Rijeci koja grad pozicionira kao optimalnim za
stjecanje ukupne sreće! Mislim, nije da to nisam znao, ali kad to ustvrde
‘učenjaci’ postaje gotova i nepromjenjiva istina. Pogotovo onima koji trebaju i
neku potvrdu s više instance, zar ne?

No,
dobro, idemo prema kraju teksta, konačno.

Ovo
nije bilo koje vrijeme za iščitavanje naše, riječke, glazbene i ine, povijesti.
Nije mi želja nanovo pisati o sceni staroj 30ak godina koja, siguran sam da ima
onih koji tako misle, stagnira i drži se konzervirana u, isključivo, mojoj
arhivi.

Ovo
je doba tranzicije, gotovo ratnog stanja i obračuna s onim što je nekada bilo.
Sasvim je izvjesno da se to novo vrijeme kreće i razvija, tranzira snažno, bez
obzira na recesijske udarce, prema novim izazovima.

Prethodno
je napravljeno da bude dojmljivo i da potraje što duže i dopre do potomaka, ali
nove generacije nastavljaju provocirati tu uzvišenost i nepodnošljivom lakoćom
preuzimaju tron nezamjenjivog osjećaja zavodljivosti. Upravo ova želja izvlači
pojedince izvan uobičajenih granica u kojima se intenzitet življenja očituje u
svoj svojoj ljepoti i moći, a oni, zapravo, samo odražavaju ono što naš grad je
već sam po sebi. Kul&seksi.

p.s.

Ukoliko budete čitali ovaj tekst i želite ga komentirate, molim vas samo jedno:
otvaram ovdje, upravo sada, apel za NE-M.I.R.
’14
. Naime, još dok je i bilo nešto novaca, davnih dana u svakakvim kasama,
bio sam rezervirani i oprezni pristalica ideje da se u Rijeci održe te nesretne
meditarske igre, jer, argumentirano mi je, izgradit će se sportski objekti,
infrastruktura cestovna će se popraviti, privući ćemo znatiželjnike u
turistički obilazak Sv.Vida, Trsata, Kosog tornja, etcetc. Kako je sada,
nasproću, alarmantna financijska situacije, a Grci se lijepo izvukoše od igara
(hehe, nisu baš ispali kompletni Volosi) jer su dekintirani, žele sada uvaliti
našemu gradu nek propadne. E, ča se mene tiče – šipak! Ko će to platiti? Mi?
Jel nam treba neka Arena u kojoj će se jednom godišnje održati koncertni
spektakl kakvog turbo izvođača ili full fight razbijanja noseva i ekstremiteta?
Nogometni stadion kapaciteta 35.000 ljudi za svih 2000 navijača? ‘Oće se to
nabrzak izgrađivati pa ćemo zauvijek ostati okruženi poluizgrađenim
potempkinovim objektima koje će uključivati i pripadajuće bonus građevinske
smeće uokolo zaraslo grajom? E, pa, ako je to ikako moguće, jel da, ja bi to
volio izbjeć. To je sve.

Da nam grad ostane jako kul. I ono drugo. Ofkors,
ukoliko se dogode ove iste Igre 2017., a u izvedbi i potpori pripomogne svojom
suglasnošću i RH, to bi mogla biti sasvim druga pjesma… iako, kako bi rekli
Zeppelini, The Song Remains the Same 🙂