Možda je ovo način da konačno skinem s grbače sve one koji
me uporno, uvijek iznova uvode u pravi posao u kojem ne treba baš ništa raditi,
već samo sjediti, a novac dolazi neprekidno. Da, znam da se izvrsno zarađuje,
ali realno, to su samo oni na vrhu piramide. Da, znam da neću morati ništa raditi,
no sa druge strane onda neću niti zaraditi. Da, znam da je to posao budućnosti.
A isto tako i prošlosti, jer piramide i Ponzijeve sheme su započele svoj rast
još dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Dakle, prva laž. Dođite na seminar, ništa ne košta, ma
zabavno je, puno ćete naučiti. Istina mi kaže drugačije. Košta mog vremena.
Koje sam mogao provesti pametnije. A ne gledajući nekog lika sa kravatom oko
vrata, kako crta po panelu lovu koju ja nikad neću vidjeti. I pojašnjava mi
kako sam samo korak od basnoslovne zarade. Ali eto, ako želim još više zaraditi
moram uplatiti 2.000 eura. Čovječe, moram nekakvom liku sa kravatom dati 15.000
kuna da ima za benzin, a ja ću taj novac dobiti nazad kad uključim tisućupetsto
prijatelja od kojih svako mora dati istom liku sa kravatom toliko para. Pa ima
li ovdje u ovoj sali itko pametan? Gledam naokolo, hipnotizirane poglede
oduševljenja koje prate svaki pokret lika sa kravatom i shvatim. Pa oni su već
dali 2.000 eura tom liku. I sad očekuju lovu nazad. A ja sam ofca. Za
striženje. Mojih 2.000 eura idu njima. Da nadoknade svoj trošak. A idući mjesec
i ja ću hipnotizirano i oduševljeno gledati istog lika sa kravatom kako jednom,
dvojici, trojici mojih prijatelja, koje sam doveo, pojašnjava da su korak od
zarade. Basnoslovne. I ja ću, isto kao ovi oko mene, pratiti svaki crtež mog
„mentora„ (čemu li me je on naučio?), te panično očekivati da trojica mojih
prijatelja roknu iz džepa ukupno 7.500 eura, od čega meni ide 500, ovim
likovima oko mene tko zna koliko, a makar 5.000 eura liku sa kravatom. Čovječe,
koje ludilo vlada u ovoj sali. Bježim.
Drugi dan, zvoni telefon. Javljam se. Pa gdje si otišao,
taman je postalo zanimljivo, pjevali smo i plesali oko jadničaka koji nisu
pobjegli kao ti. (Ovaj dio sam izmislio). Pa kad ćeš donijeti novac, pa nemoj
gubiti priliku, pa ovo je samo jednom u životu, pa ovo se ne propušta. – Ma daj
čovječe, skini mi se.
I pitam se, koliko puta moram svojoj okolini pojašnjavati.
NEĆU MULTILEVEL. NEĆU FENOMENALNE ZARADE. NEĆU BITI DIO VAŠEG STADA. Dopire li
ovo do ušiju onih koji trebaju slušati? Ili se samo iznervirano derem, a da me
u stvari nitko ne sluša?
I sve tako, korak po korak, evo nam i novog posla. Ovaj put
su u pitanju cashback kartice. Dobiješ karticu na poklon, (moš’ misliti), pa
kupuješ u dućanima koje karticu podržavaju, pa imaš povrat od 1 posto na svaku
kupovinu. Zanimljivo? Da. Ali nije to sve. (Sad zvučim kao prodavač noževa na
TV ekranu). Kad potrošim 150.000 kuna u istom dućanu (čovječe, toliko para
nisam vidio u tri života), dakle kad ih potrošim, vratit će mi se 1%, što je
ukupno 1500 kn. Na što moram platiti 50% poreza, ali to mi nitko neće reći
unaprijed. Dakle, vratit će mi se realno
750 kn. Na mojih potrošenih 150.000 kn. I upravo zbog tog povrata ja NEĆU putar
kupovati u dućanu gdje je putar duplo jeftiniji, nego ću ga plaćati skuplje,
kako bih imao povrat od 1%. Kreten? Da.
Kao onaj jadni Kojot koji ganja Pticu trkačicu i nikad je ne stigne. Tako ću i
ja trošiti enormne pare samo da dobijem povrat od 1%. I nikad se neću
obogatiti. Pa što? Nije niti Kojot ulovio Pticu. A imamo i zajedničko prezime.
Koje dijelimo. Glupovski.
No, da sve ne bi bilo tako crno, postoji razlika između MLM
i MLM. Pa tako MLM kompanije prodaju robu, šminku, štogod već po MLM principu.
I to je to. A druge MLM tvrtke ne prodaju ništa. Već se samo šlepaju uz neku
tvrtku. Pogrešna informacija da je Amway MLM tvrtka. Nije. To je firma koja
proizvodi razne preparate. Uz njih se razvila tvrtka Network 21, koja ne
prodaje ništa, već samo nudi mogućnost zarade. A usput možete biti i besplatan
komercijalist tvrtke Amway. Pa nuditi njihovu robu po svijetu. Isto tako možete
nuditi i bilo čiju drugu robu po svijetu, kao djelatnik neke tvrtke, pa se
postavlja pitanje, zašto bih besplatno, ustvari ne besplatno, već sa
poklonjenih 2.000 eura prodavao robu od Amwaya? Nije li logičnije biti
komercijalista tvrtke koja će moj rad platiti, a ne kojoj ću ja platiti da prodajem
njihovu robu? E da, ali tu je kvaka. Kako kažu „zombiji“, tako se nikad neću
obogatiti. Kao oni. A oni su bogati, da to nije normalno. Ma sve pršti od
bogatstva. Slijeva se potocima. Jadničci su digli kredite da bi ušli u „posao stoljeća“.
I sad taj kredit vraćaju prodajući robu nekom trećem. I upadaju u dužničko
ropstvo. I moraju raditi i hvaliti svoj princip jer druge im nema. I moraju
dovlačiti hrpe „prijatelja“ jer samo tako imaju jednog dana šansu iz ropstva i
izaći. Nije bitno što će utrpati nekog drugog. Pa nije li čovjek čovjeku hijena?
Što iz svega ovog možemo zaključiti? Kad vam netko spomene
posao stoljeća od kojeg se može dobro zaraditi bježite glavom bez obzira. Od
njega i od njegovog posla. Kad vam netko ponudi zaradu bez rada, bježite iste
sekunde. Nemojte platiti niti kavu koju ste naručili. Nek je plati zombi koji
vam je htio pričati o fenomenalnim zaradama njegovih „mentora“. I nek shvati da
od cijele te priče od suludih novaca, od ludih automobila, neće biti baš ništa.
Jer MLM je prevara. Laž i prelaž. Poklanjanje kao i zlupotreba povjerenja,
besmislene ideje, obećanja bez pokrića, visoke cijene proizvoda kako bi se
opravdala mreža, stalno nalaženje novih „žrtvi“ te za kraj nagrada: Nisi dosta
radio, nisi se dovoljno posvetio poslu, sam si kriv što nisi uspio, trebao si
raditi više, morao si raditi 24 sata dnevno, a ne samo 20 sati.
Tko ti je kriv što nisi uspio. Sam si kriv. – Podvucimo sad crtu. Jasno, sam si
kriv, ako ikad poslušaš ijednog prodavača magle koji ti nudi zaradu bez rada.
Kraj.
Podijeli na društvenim mrežama