Nema malih bogova

Nisam niti sanjao da će se u danima od posljednje kolumne dogoditi
toliko stvari da se bojim kako bi ovo mogla biti možda i najdulja kolumna koju
sam napisao. Sve je krenulo sa „jadranskim derbijem“…. tako naime zovu loptačko
nadmetanje Rijeke i Hajduka. Hajduk je igrao 30 a Rijeka 60 minuta no na kraju
su pobjedu od 2:1 slavili Splićani. Uz pomoć suca naravno. Zvao se i još se
zove Andrej Burilo i dolazi iz Osijeka što uopće nije nevažna činjenica, ako se
zna da suce delegira njegov sugrađanin Željko Širić. Nije nevažno spomenuti da
je Andrej imao svijetli primjer u ocu Antunu kako se sudi po zadatku. Odmah
nakon poraza u Zadru Hajdukovi čelnici pokrenuli su cijelu mašineriju u
medijima, zaprijetili istupanjem iz lige i nemam pojma čime sve ne, a zašto,
zbog želje da prikriju sve slabosti vlastita igračkog kadra. Burilo je
delegiran po zadatku i odradio ga je po volji domaćina. Igri riječke nogometne
djece (neka oni iskusniji ne zamjere, a ovi mlađi neka se ne naljute) nema se
zaista što zamjeriti. Igrali su borili se nije ih htjela niti sreća (pogođena
stativa), a Burilo je žmirio na oba oka kada je Križman rušen u kaznenom prostoru
i to ne jednom nego dvaput.

No kad smo već zemlja u kojoj je glavna vijest trudnoća Severine
Vučković poslužiti ću se jednim stihom iz njezine uspješnice „Zar je važno tko
je kriv kad se već sve to desi“…. Bilo je priznajem zanimljivo pratiti medijske
istupe trenera bijelih Alena Horvata…od žao mi je da nemamo ovakvo suđenje na
Kantridi do… ako nas nastave krasti povući ću ekipu s terena…. Mladi se trener
na kraju smirio i shvatio da borba s vjetrenjačama baš nikome nije donijela
koristi. Brojka od 11 udaraca u okvir splitskog gola dovoljan je razlog za
optimizam jer Horvat je ovoj momčadi usadio želju da „gine“ na terenu i s ponosom
nosi dres Rijeke. I to je najvrjednije što se moglo dogoditi i zbog čega u
subotu protiv Varaždina treba doći na Kantridu bez iznimke i opravdanja jer
prikazanim do sada svi riječki nogometaši to zaslužuju.

Što se nogometnih malih bogova tiče možda bi se time htjeli dičiti neki,
ali dok je Zdravka Mamića u hrvatskom nogometu svi će ostali biti na marginama.

Zapjenilo se u svakom smislu na bazenima Kantrida. Vaterpolisti Primorja
započeli su s treninzima i to je jedino pozitivno i lijepo što ću o tome
napisati. Naime hrvatskim doprvacima od početka tjedna blokiran je račun.
„Krivac“ za to je Daniel Premuš, a dug je star sedam godina, kada je Daniel nosio
kapicu Primorjaša. Svaki dug kad-tad dođe na naplatu pa iznimka nije niti ovaj
iz 2004. Proceduralno će sve možda teći sporije jer su u naredna dva tjedna na
zasluženom godišnjem odmoru i direktor Damir Radonić i predsjednik Predrag
Sloboda. Nema sumnje da će dug biti podmiren i račun odblokiran, ali šteta je
što je do toga uopće došlo.

Još je puno gora situacija u ženskom klubu, a sve je kulminiralo ili
dostiglo točku usijanja kada je trener „rožica“ Mauro Mervcich obrazložio
razloge svog odstupanja i pojasnio odlazak s klupe kluba koji je u prošloj
sezoni osvojio Kup u Zadru i igrao finale Prvenstva Hrvatske. Trener u ostavci
riječkih vaterpolistica izravno je prozvao predsjednika kluba Ivu Bačića koji
je pak javno izrazio nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima u prošloj sezoni. No
jedno je smetnuo s uma – sve te cure igraju za „nula kuna“ i praktično plaćaju
da bi igrale, a onda njihov predsjednik time nije zadovoljan, a nije se
potrudio učiniti ono što predsjednici u drugim sportskim klubovima čine;
namaknuti novac. Bilo kako bilo od 30. lipnja sve stoji u ženskom vaterpolskom
klubu i nikoga iz uprave za to nije niti najmanje briga, jer već spomenuti
Bačić ne žuri niti sa sazivanjem skupštine, niti sa bilo kakvim aktivnostima. Možda
misli da je mali Bog ženskog vaterpola…e pa mislim da se gadno prevario.

I da ne bude sve baš u ovom tonu i da Vas ne davim predugim pričama napisati
ću još i ovo. Znate li za poslovicu „Dok jednom ne smrkne drugom ne svane“. Mladi
riječki košarkaš Fran Pilepić došao je u priliku priključiti se radu
reprezentacije nakon što je prvi razigravač reprezentacije Roko Leni Ukić na
jednom od nedavnih treninga slomio ruku. Ma nema niti malih niti velikih Bogova
ili možda ima tko to zna, ali oni zaista nisu tema ove priče.