Na primjer, moderno vrijeme nudi online rješenje. Moraš biti dostupan cijelo vrijeme, aktivan na društvenim mrežama, svakako u posjedu imati pametni telefon koji te nikada neće iznevjeriti. Iako, opreza nikada dosta, može često i lagati. Ne on osobno, ali sadržaji koji se pojavljuju na mrežama nisu baš osobito pouzdanog karaktera. Dakle, nekoj nirvani i euforiji nije se poželjno samo tako prepustiti. Svejedno, ova stanja će lako izazvati ovisnost, zavesti korisnika i podariti mu krila. Stvoriti alternativnu stvarnost u kojoj je sve moguće.

Ponekad joj treba cijeli život…

No, odgovarajuću kemiju mozga nije lako zavarati. Projekcije se prema željama lako stvaraju, ali autentična priča, nalik bajci, nikako. Ponekad joj treba cijeli život, a katkad i nekoliko reinkarnacija, ako ste skloni tim teorijama, da se pronađe. Može se pojaviti diskretno, šuškati neko vrijeme oko vas poput ventilatora na stropu sobe, pucketajući riječima kao bičem, oblikujući polagano oblak radosti. No, može isto tako biti direktna, pragmatično agresivna, obična i nadzemna, lišena liričnosti. I jedna i druga verzija pojavnosti su povlaštene, a svaka sa svojom dinamikom stvara scenarij sreće, pa makar i privremenog roka trajanja. Tako tvrdi Beigbeder. Oh,da, gubi se tu zdravi razum, kvaliteta življenja je pod upitnikom, krvotok radi u suprotnom smjeru, zatraži se spas od svemoćnih sila, ali ništa ne pomaže, pa ni wi-fi, niti najbolja ploča u kolekciji. A bijeg ne pruža nadu da će stvari ispasti na bolje, ma kakvi. Spavanje u mirnim uvjetima bez lupanja srca tup-tup-tup-tup-tup? Zaboravite! Zvuk grada, susjeda, ulice, pokoji srditi povik iz daljine, pijani veseljak koji pjeva ispod balkona u falšu. Sve će to o mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš, samo će dodatno raspaliti insomniju i ne udijeliti tako željeni blagoslov. Ustajanje u tri ujutro iz znojnog kreveta, posezanje za čašom vode, iako je žeđ potpuno neprisutna, stavljanje cigarete u usta i buljenje kroz prozor, ništa ne pruža utjehu. Tlo i dalje izmiče pod nogama.

I bezglasna i bučna

Oko apetita postoji određena diskrepancija – u nekih je vidljiv pad teka i općenito zanimanje za dnevni meni, dok je u drugih sasvim suprotan učinak pa se neće odreći čokolade niti u ranim jutarnjim satima, a kamoli dobrih ćevapa u lepinji s hrpom kapule za marendu. To se samo tijelo bori za održavanjem tjelesne temperature. Ali to su sve simptomi u mladosti. Očaj, strah od nesigurnosti i neprihvaćanja, usamljenost, odbačenost.

U poodmakloj dobi, čini se – uz prikupljeno iskustvo, cijela priča poprima ipak nešto drugačiji tijek. Intuitivnost dobiva znatno veći manevarski prostor, zapažanja su oštrija i fokusiranija, a jeke prošlosti više ne nose tako snažni i teški teret, ne zaglušuju prostor pa ih se jednostavno smješta u neki dokumentacijski prostor negdje pri stražnjem dijelu mozga. No, kad god da se pojavi izaziva ugodu zbora bucmastih anđelića s trubljama koje ruše sve Jerihone u nama, i koliko god se htjeli odupirati i voziti u rikverc od tog fantomskog osjećaja ispunjenosti, pokleknemo pred njom.

Takva je, bezglasna i bučna, ljubav.